Stefan Nemanja, osnivač srednjovjekovne srpske države, osnovao je manastir 1190. godine. Zidovi manastira uokviruju dvije mramorne crkve: Bogorodičina crkva i Kraljeva crkva. Manastir je najpoznatiji jer posjeduje kolekciju fresakavizantskog stila iz 13. i 14. vijeka.
Manastir Studenica, posvećen Bogorodici, je izvorna crkva svih kasnijih srpskih bogomolja. Njena izgradnja je trajala dugo, prva faza je dovršena u proljeće 1196., kada je Stefan Nemanja napustio prijestolje i smjestio se u novoosnovanom manastiru. Kada se uputio za Hilandar, njegov sin i nasljednik Stefan Nemanjić je preuzeo brigu za Studenicu. Nemanja je umro u Hilandaru 1199. godine i njegov treći sin Sava, nakon savjetovanja s braćom Stefanom i Vukanom, je prebacio njegove ostatke u Studenicu. Pod pokroviteljstvom Sv. Save, Studenica je postala političko, kulturno, ali i duhovno središte srednjovjekovne Srbije. Između ostalog, sv. Sava je sastavio i "Studenički tipikon", knjigu pravila u kojima opisuje život svog oca, sv. Simeona (Nemanja), čime opisuje dokaze duhovnog i monaškog života svog doba.
Nakon pada posljednje srednjovjekovne srpske države 1459. godine, Turci često napadaju samostan. Prva značajna restauracija izvršena je 1569. godine, kada su freske u Crkvi Djevice Marije preslikane. U ranom 17. stoljeću manatir su poharali potres i požar u kojima su zauvijek nestali većina povijesnih dokumenata i značajan dio umjetničke baštine.
Arhitektura
Kralj Milutin s modelom Kraljevske crkve, freska iz Kraljevske crkve.
Crkva Djevice Marije je jednobrodna bazilika s kupolom. Izvana, crkva skladno ujedinjuje dva različita arhitektonska stila, romanički i bizantski. Spajanje ova dva stila prouzrokovala je stvaranje tzv. Raške škole arhitekture.
Na istočnom kraju ima trostranu apsidu, dok je narteks izdužen prema zapadu; a vestibul se nalazi i na sjeveru i na jugu. 1230-tih dodan je i veliki exo-narteks. Fasada je ukrašena mramornim pločama; iznutra, crkva je prekrivena kamenom lomljencom i malterom.
Sjeverozapadno od Crkve Djevice Marije nalazi se crkva svetaca Joakima i Ane, koja jeu po svom osnivaču – kralju Milutinu prozvana Kraljevskom crkvom. Crkva je izgrađena 1314. godine u obliku zbijenog križa s vanjskom konstrukcijom osmerokutne kupole. Izgrađena je od fino klesanog kamena i lomljenca s gispanom fasadom.
Kompleks manstira Studenica uključuje i Crkvu sv. Nikole, malo jednobrodnu crkvu s freskama iz 12., ili vjerojatnije 13. stoljeća. Između Crkve sv. Nikole i Kraljevske crkve nalaze se temelji crkve posvećene sv. Ivanu Krstitelju. Zapadno os Crkve Djevice Marije, nalazi se vidikovac od grubog kamena, napravljen još u vrijeme nadbiskupa Save. Na kraju, na zapadnoj strani manastirskog kompleksa nalazi se i zvonik, podignut u 13. stoljeću. U njemu je nekada bila kapela, a danas su ostali samo fragmenti negdašnjih fresaka. Ostaci fresaka, koji prikazuju obiteljsko stablo dinastije Nemanjića, su pronađeni i na vanjskom dijelu narteksa. Oni su urađeni u stilu fresaka iz Crkve Djevice Marije koje potječu od 1208.-1209. godine.
Sjevernije od vidikovca je samostansko sjedište iz 18. stoljeća koje je pretvoreno u muzej. U njemu su se nalazili vrijedni izlošci studeničkog blaga, koje je u čestim ratovima i pljačkama ozbiljno osiromašeno.
Umjetnička djela
Raspelo, freska iz Crkve Djevice Marije.
Umjetnički dosezi kiparstva u manastiru Studentica su najočitiji u četiri portala Crkve Djevice Marije. Osobito na zapadnom portalu, u unutrašnjosti između narteksa i exo-narteksa. Na sjevernom zidu, ispod kupole, nalazi se prozor sačinjen od mnogo manjih kvadratnih ploča s uklesanim medaljonima koji predstavljaju osam fantastičnih životinja – simbola Djevičinih vrlina. Tu su također i dvije rozete koje predstavljaju Božansko oko. Zidari koji su izveli ove radove su vjerojatno došli s Jadranskog područja, vjerojatno iz Kotora gdje je Nemanja imao svoju palaču. Oni su ostavili i natpis na ćirilici na timpanu zapadnog portala.
Crkva Djevice Marije je oslikana u prvom desetljeću 13. stoljeća i originalne freske su dijelom sačuvane na oltaru, ispod kupole, na zapdnom zidu i na nižim dijelovima zidova. Najveličanstvenije su one koje prikazuju Raspelo, naslikane 1209. g. na plavoj pozadini – jedan od vrhunaca srpske umjetnosti. Na južnom zidu nalaze se kompozicije "osnivača" koje prikazuju Djevicu Mariju kako preuzima darove od Nemanje (Simona) s modelom Kristove crkve. Narteks je oslikan 1569. god. freskama koje izvanredno prikazuju Posljednji sud na vrhu i portret Nemanjićeve žene Ane koja je prikazana kao časna sestra Anastazija.
Ranije freske iz Kraljevske crkve predstavljaju najveće dostignuće bizantske umjetnosti ove regije. Freske u Radoslavovom narteksu potječu iz 1230-tih i blisko su vezane s ostalim freskama glavne crkve. Sjeverna kapela, posvećena sv. Nikoli, sadrži grupu fresaka posvećenih životu sv. Nikole. U južnoj kapeli nalaze se portreti Nemanje, Stefana prvovjenčanog i kralja Radoslava s ženom Anom. Na sjevernom zidu narteksa nalaze se tri velikana srpske crkve - nadbiskup Sava, Arsenije i Sveti Sava II (Radoslavov brat).
