Lạc Việt ili Lạc (Hán tự: 雒越/駱越/貉越; Pinyin: Luòyuè) je naziv za drevni narod koji je živio u području koje danas čini nizine sjevernog Vijetnama, prvenstveno močvarno, ali i plodno područje Delte Crvene rijeke.[1] Oni se povezuju s kulturom Dong Son koja karakterizira brončano doba u Jugoistočnoj Aziji.
Vjeruje se kako je narod Lạc Việt osnovao državu Văn Lang, čiji početak predaja smješta u 2879. pne. Narod Văn Langa je trgovao s brdskim narodom Âu Việt, koji je živio na visoravnima krajnjeg sjevera današnjeg Vijetnama, odnosno zapadnom Guangdongu i južnom Guangxiju u današnjoj Kini. Godine 258. pne. ili 257. pne. je Thục Phán, vođa plemenskog saveza Âu Việta napao Văn Lang i porazio posljednjeg Hùng Vươnga. Nakon toga su dva kraljevstva ujedinjena, a nova država je dobila ime Âu Lạc, a njen vladar se proglasio kraljem s titulom An Dương Vương.[2]
Povezano
Izvori