Gurakuqi je rođen Skadru, u to vrijeme vilajetskom središtu Osmanskog Carstva, 19. februara 1879. godine. Pohađao je isusovačkom koledžu sv. Ksavijera (danas Srednja škola "Pjetër Meshkalla"), gdje su ga podučavali učitelji poput Antona Xanonija i Gaspera Jakova Mërturija. Kao učenik pisao je poeziju na talijanskom, latinskom i albanskom jeziku.[2] Godine 1897. odlazi u Italiju kako bi studirao na talijansko-albanskom koledžu San Demetrio Corone (Collegio di Sant'Adriana) pod vodstvom Jeronima de Rade, koji će na njega izvršiti snažan utjecaj.[2] Gurakuqi je također tri godine studirao medicinu u Napulju, ali njegovi su interesi bili više usmjereni na znanost i humanističke znanosti. U Napulju je stupio u kontakt s arbereškim književnim i političkim ličnostima i objavljivao albanske školske tekstove i jednu knjigu o prozodiji.[2] Pisao je i pjesme, koje je objavljivao pod pseudonimom Jakin Shkodra i Lekë Gruda. Objavljivao je članke u Albaniji, Driti, Kalendari-kombëtar, Liria e Shqipërisë i La nazione albanese.
Albanska nezavisnost
Godine 1908, nakon mladoturske revolucije, Gurakuqi se definitivno vratio u Albaniju i ubrzo postao jedna od vodećih ličnosti nacionalističkog pokreta, koji je 1912. doveo do neovisnosti zemlje. Zajedno s Gjergjem Fishtom, zastupao je skadarsko književno društvo Bashkimi (sh.Jedinstvo) Monastirskom kongresu na kongresu 1908. godine, a u septembru 1909. prisustvovao je kongresu u Elbasanu, koji je održan u vezi s organiziranjem nastave i obrazovanja na albanskom jeziku. Kad je 1. decembra 1909. u Elbasanu osnovano prvo albansko učilište za školovanje učitelja, Shkolla normale (danas poznato kao Sveučilište Aleksander Xhuvani), Luigj Gurakuqi imenovan je njegovim direktorom.[2] Gurakuqi je sudjelovao u Malesijskom ustanku 1911. godine i u ustanku u južnoj Albaniji 1912. godine,[3] a u martu te godine otputovao je u Skoplje i Đakovicu kako bi potaknuo otvoreni otpor turskoj vlasti i uključivanje Kosova u novu albansku državu.[2] Septembra 1912. godine Gurakuqi i Ismail Qemali otputovali su u Bukurešt kako bi se posavjetovali s brojnom albanskom dijasporom u vezi s albanskim geopolitičkim pitanjima.[4] Gurakuqi je sudjelovao u proglašenju albanske neovisnosti u Vlori 28. novembra 1912. i služio je kao ministar obrazovanja u prvoj albanskoj vladi, koju je prevodio čelu s Ismail Qemal.[5]
Austro–ugarska okupacija
Godine 1915, kada je crnogorska vojska zauzela njegov rodni Skadar, Gurakuqi je zarobljen i držan u zatvoru u Crnoj Gori sve do napada austrougarskih snaga.[2] Godine 1916. igrao je ulogu u Albanskoj književnoj komisiji za albanski pravopis, koja je također poticala objavljivanje školskih tekstova na albanskom jeziku. Tijekom austrougarske okupacije Skadra služio je kao generalni direktor obrazovanja i pomogao je osnivanju oko 200 osnovnih škola.[5]
Kneževina Albanija i Nolijeva vlada
Godine 1918. Gurakuqi je ponovno imenovan ministrom obrazovanja u novoosnovanoj vladi u Draču. Sljedeće godine prisustvovao je Pariškoj mirovnoj konferenciji. Godine 1921. u Kneževini Albaniji imenovan je ministrom unutarnjih poslova u vladi Hasana Prištine.[5] Godine 1924. Gurakuqi je bio jedan od vođa revolucije koja je srušila režim Ahmeta Zogua i uspostavila demokratsku vladu. Fan S. Noli postao je novi premijer, dok je Luigj Gurakuqi bio dio novog kabineta na mjestu ministra gospodarstva i financija[6] u toj kratkotrajnoj vladi. U augustu 1924. Gurakuqi je otputovao u Ženevu kako bi branio albanske interese u Ligi nacija, ali nakon što su Zoguove autoritarne snage srušile Nolijevu demokratsku upravu, bio je prisiljen pobjeći u Italiju.
Progonstvo i smrt
Nakon restauracije Zoguovog režima, Gurakuqi je živio u Bariju u Italiji, gdje ga je u jednom kafiću ubio Baltjon Stambolla.
Nasljeđe
Spomenik u Skadru
Luigj Gurakuqi radio je u korist albanskog nacionalnog pitanja ne samo tako što je igrao aktivnu ulogu u javnom životu, već i tako što je doprinosio informativnim člancima u velikom broju albanskih časopisa. Osim toga, bio je autor i didaktičkih i obrazovnih djela i poezije, od kojih je velik dio objavljivao pod pseudonimima Lek Gruda i Jakin Shkodra. Zbirka njegovih stihova, prožeta snažnim rodoljubivim osjećajima i sentimentalnošću romantičnog nacionalizma, posthumno je objavio Gjon Kamsi u zbirci Vjershi (sh.Poezija, Bari: Gjikam, 1940) na 94 stranice.[5]
Počasti
Luigju Gurakuqiju dodjeljeni su naslovi narodnog heroja Albanije (alb. Hero i popullit) i učitelja naroda (alb. Mësues i popullit). Grad Skadar uvijek je bio ponosan na Luigja Gurakuqija, a 29. maja 1991. tamo je novoosnovano sveučilište nazvao njegovim imenom. Njegov kip stoji u središtu Skadra.[6]
.jpg)
.svg){kind=small}
