Kuća Howick je naziv za mezolitsko nalazište koje je pronašao amater-arheolog kada je primijetio erodirajuće kremeno oruđe u pješčanom grebenu u blizini sela Howick u Northumberlandu. Dalja istraživanja su pokazala da se tamo nalazi krug koji čine rupe na čijem dnu se nalaze mrlje od ugljena, neke od njih pod kutem koji ukazuje na temelje građevine, dok su unutar kruga tragovi manjih ognjišta, s tragovima drvenog ugljena, pečenog kestenja i kostiju. Radiokarobonsko datiranje je pokazalo da je zgrada sagrađena oko 7600. godine pne. te bila nastanjena oko 100 godina, što je dovelo do toga da je zovu najstarijom britanskom kućom.
Neka od ognjišta su samo pokazala tragove pečenja oraha i kestenja, dok su tragovi školjki pokazali da se na nekim od njih kuhala hrana, možda zato da je se očuva za vremena oskudice. Zajedno s prilično složenom konstrukcijom, to je mnoge natjeralo da pretpostave da je kuća bila nastanjena stalno umjesto da se njome nomadi povremeno služe kao skloništem, kao što je to slučaj s drugim nalazištima iz mezolitskog perioda. Ostaci prženog kestenja su pronađeni i na drugim nalazištima iz perioda, uključujući Cramond, ali manje rupe za kolčeve ukazuju da je vjerojatno riječ o privremenim staništima.
Takvo tumačenje, prema kome je kuća služila kao trajno boravište lovaca-skupljača je podržano od analize prema kojoj je Howick mjesto s dovoljno prirodnim resursa za stalni boravak. Nalazeći se na obali, Howick je imao dovoljno životinja za hranu, kremena za oruđe, drva za građšu i ogrijev, ptica koje su bile izvor jaja, a u blizini se nalazio i stalni izvor pitke vode. Mnoga nalazišta iz ovog perioda se nalaze na obali, ali specifične okolnosti u ovom području, kao i dokazi o ceremonijalnim ritualima iz Star Carra u obližnjem Yorkshireu se tumače kao sposobnost mezolitskih lovaca-skupljača da ustanove trajna naselja.
Povezano
Izvori
