Katastar

Katastar

Katastar (iz grčkog κατάστιχον ili κατά στίχον, „crta za crtom”) je upisnik zemljišta i nekretnina neke države. On sadrži podatke o položaju, obliku i površini katastarskih čestica, te zgrada, odnosno drugih građevina, koje su predmet evidentiranja sukladno posebnim propisima. Osim položaja, oblika i površine, katastarska evidencija najčešće sadrži i podatke o:

• adresi katastarske čestice,
• načinu uporabe i površini načina uporabe zemljišta na katastarskoj čestici i njezinim dijelovima i
• podatke o posebnim pravnim režimima koji su na katastarskoj čestici uspostavljeni.^[1]

Katastar je temelj upisa prava vlasništva i drugih stvarnih prava u zemljišne knjige.

Katastarski radovi obuhvataju:

• premer zemljišta;
• klasiranje zemljišta;
• izrada katastarskog operata;
• izlaganje katastarskog operata;
• održavanje katastra;
• reviziju katastra.

Osim zemljišta, moguće je i neke druge aktivnosti ili objekte referencirati geografski i vlasnički, te se onda nazovu katastrima. Tako postoji katastar industrijskih postrojenja, katastar zgrada, katastar voda, katastar podzemnih voda, šumski katastar i drugi.

Katastarska čestica je dio zemljišta u katastru jednoznačno identificiran brojem.

Zemljišne knjige su vrlo dalekog porijekla. Šulgi, kralj Ura, stvorio je opći katastar kao dio centralizacije države i koristio je ga za izračunavanje poreza i carina kraljevstva. Također je utvrđeno da su procjene zemljišta vršene u Egiptu, u vrijeme faraona. U Solonovoj Ateni također je postojala zemljišna knjiga. Kod Rimljana registar zemljišnih doprinosa zvao se „tabulae censuariae”, dok se podjela stabilne imovine zvala „agrorum discriptio”.

Izvori

1. Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina ("Narodne novine" broj 16/2007 i 124/2010)