Jagelovići (negdje i Jagelonci ili Jageloni; lit.Jogailaičiai, polj.Jagiellonowie, bjelorus.Ягайлавічы, mađ.Jagellók, češ.Jagellonci, lat.Jagello ili Jagellon) su poljsko-litavska dinastija, ogranak litavske dinastije Gediminida, koja je vladala Litvom od početka 14. stoljeća. Dinastija je u 2. polovici istog stoljeća stekla kraljevsku vlast nad Poljskom (1386.–1572.), a poslije su proširili vlast i nad Ugarskom i Hrvatskom (1440.–1444. i 1490.–1526.) te Češkom (1471.–1526.).[1]
Na poljskom tronu naslijedio ga je sin Vladislav III. (1434.-1444.) koji je 1440. postao i hrvatsko-ugarski kralj. Poginuo je u bitki kod Varne1444. godine. Drugi Jagelov sin, Kazimir postao je litavski veliki knez 1440. godine, a 1447. proglešen je za poljskog kralja pod imenom Kazimir IV Jagelov unuk, Vladislav bio je češki kralj od 1471., te hrvatsko-ugarski kralj od 1490. godine. Njega je na hrvatsko-ugarskom prijestolju naslijedio sin, Ludovik II. Jagelović, koji je poginuo u bici na Mohačkom polju1526. u sukobu sa Osmanlijama. Njegovom smrću završila se vladavina dinastije Jagelovića u Ugarskoj i Hrvatskoj, a na prijestolje su došli Habsburgovci, preko ugovora o međusobnom nasljeđivanju iz 1515. godine i ženidbe nadvojvode Ferdinanda Habsburškog s princezom Anom Jagelović.[1][3]
Jagelovići su nastavili vladati u Poljskoj i Litvi sve do 1572. godine. Kralja Kazimira IV (1447.-1492.) nasljedio je sinJan Olbracht (1492.-1501.), a njega njegov brat, veliki litavski knez Aleksander (1501.-1506.). Budući da obojica braće nisu ostavila nasljednika, na litavskom i poljskom prijestolju nasljedio ih je brat Sigismund I. (1506.-1548.), čiji je sinSigismund II. bio posljednji poljsko-litavski vladar iz dinastije Jagelovića (do 1572. godine).[2]
