Guillaume V (Vilim V; 969 – 31. januar 1030), također poznat kao Guillaume Veliki (francuski: Guillaume le Grand) bio je vojvoda Akvitanije i grof Poitoua (pod imenima Guillaume II ili III) od 990. do svoje smrti.
Bio je sin vojvode Guillaumea IV i Emme od Bloisa. Oca je formalno naslijedio 990. nakon što se on povukao u samostan. Tada je vlast kao regent preuzela njegova majka i držala je do 1004. Njegovu vladavinu su obilježili vojni neuspjesi, dijelom u sukobima sa Vikinzima, ali i drugim francuskim feudalcima. Tako je Loudunais i Mirebalais morao predati anžujskom grofu Fulku Nerri. Vojničke neuspjehe je, međutim, uspio djelomično kompenzirati uspješnom diplomatskom aktivnošću koju je kao posrednik vodio njegov blizak prijatelj, biskup Fulbert od Chartresa. Guillaume je, dijelom i zahvaljujući njemu, ostao upamćen kao prosvijećen vladar. Godine 1010. je osnovao opatiju Maillezais a nešto kasnije i Bourgeueil. U Poitiersu je obnovio crkvu nakon požara, a također je pomogao otvaranju katedralne škole. Nastojao je redovno odlaziti na hodočašća u Rim i Španiju, a bio je oduševljeni poklonik pokreta Mir Božji, zbog čega su područja pod njegovom vlašću pred kraj njegove vladavine stekla relativni mir. Na njegov su dvor često dolazili izaslanici mnogih uglednih suvremenika kao francuski kralj Robert II, rimsko-njemački car Heinrich II i dansko-engleski kralj Knut Veliki.
Zbog tako stečenog ugleda mu je godine 1024/25. izaslanstvo Ulrica Manfreda II od Torina došlo s ponudom da preuzme italijansku krunu. On je pristao, ali se na putu do Italije predomislio, uvjeren kako je tamošnja politička situacija previše nasilna da bi je uspješno mogao rješiti. Njegova sačuvana korespondencija se uglavnom bavi tim pitanjima.
Ženio se tri puta. Prva supruga mu je bila Adelmode od Limogesa, udovica Adalberta I od La Marchea, s kojom je imao sina Guillaumea koji će ga naslijediti na mjestu vojvode. Druga supruga je bila Sancha od Gaskonje, s kojom je imao troje djece: sina i kasnijeg vojvodu Oda od Gaskonje, kćer Adalais koja se kasnije udala za grofa Guirauta I od Armagnaca te sina Theobalda, koji je umro u djetinjstvu. Treća supruga mu je bila Agnes od Burgundije, koja se nakon njegove smrti preudala za Geoffreya II od Anjoua; s njom je imao sinove Guillaumea VII i Guillaumea VIII koji su obojica postali vojvode, i kćer Agnes, koja se kasnije udala za rimsko-njemačkog cara Heinricha III.
Izvori
Literatura
- Nouvelle Biographie Générale. Paris, 1859.
- Owen, D. D. R. Eleanor of Aquitaine: Queen and Legend.
- Weir, Alison. Eleanor of Aquitaine. 2001.
Vanjske veze
