Grapčeva špilja se nalazi oko 1 km jugozapadno od naselja Humca, Jelsa, otok Hvar, Hrvatska. Poznata je i kao arheološko nalazište iz mlađeg neolita (hvarska kultura), eneolitičkoga razdoblja (keramike nakovanske i ljubljanske kulture jadranskoga tipa) sve do bronzanoga doba (ilirska keramika).[1]
Opis
Smještena je pri vrhu južne padine otoka Hvara, nad uvalom Virak, na nadmorskoj visini od 225 m. Ulaz u špilju gotovo je sasvim zatvoren urušenim dijelovima svoda koji se u geološkoj prošlosti nastavljao dalje prema jugu. Golemi blokovi krečnjaka, koji su po svoj prilici na tom mjestu ležali i u vrijeme neolita, oblikovali
su idealnu zaštitu za nataloženi. Upravo zahvaljujući tome, sačuvani su arheološki slojevi, jer se sav materijal odložen u špilji u njoj i zadržao.
Špilja se sastoji od jedne jedine poveće dvorane, koja je brojnim sigastim stupovima i zavjesama podijeljena na jednu veliku i nekoliko malih prostorija. Najveće dimenzije dvorane su 25 m u smjeru istok-zapad i 22 m u smjeru sjever-jug. Prema sjeveru se nastavlja desetak metara dugi hodnik koji se strmo uspinje i sasvim je zaliven
sigom. Ukupna površina dvorane iznosi oko 390 m2, od čega 320 metara prekriva humus, dok ostatak otpada na stalaktite i stalagmite koji dominiraju špiljom.
Arheologija
Istraživanja u špilji traju - uz prekide - već više od 150 godina. Tokom dugog niza godina prikupljena je velika
količina vrijednih nalaza. Prva istraživanja proveo je Grgur Bučić, sredinom druge polovine 19. stoljeća. Grga Novak prvi put je istraživao već 1912. god, a završio 1952. Ubrzo nakon završetka istraživanja objavio je rezultate u obliku monografije i time je taj dio historije na istočnom Jadranu poznat kao Hvarska kultura.[2]
Sistematska iskapanja akademika Novaka u špilji su otkrila tri kulturna sloja od kojih je najzanimljiviji neolitički sloj, bogat ornamentiranom i obojenom keramikom. Keramika je okružena crtežima brodica iz čega se zaključuje da je otok Hvar već tada održavao trgovačke veze s udaljenim krajevima. Slika lađe, nađena u ovoj špilji, potječe iz 3000. godine p.n.e. Urezana je na vazi i predstavlja najstariju sliku lađe u Europi.[3]
Arheološki muzej u gradu Hvaru ima čitav komplet oružja i alata iz tog razdoblja, uključujući kremene noževe, čekiće i strijele, različite ljudske i životinjske kosti, ljuske i keramiku iz tog razdoblja.[4]
Adekvatan materijal ovom materijalu u Grapčevoj špilji (kao i na Korčuli i Lastovu) pronađen je i na nalazištima u zaleđu jadranske obale (Ravlića pećina), a prvenstveno u Lisičićima kod Konjica, u dolini Neretve. U literaturi se kultura naziva i Hvarsko-lisičićka kultura.
Periodizacija
Zahvaljujući revizijskim iskopavanjima u Grapčevoj špilji obavljenim 1996. godine i na osnovu radiokarbonske analize dobijeni su apsolutni datumi za ovaj arheološki lokalitet:
hvarski keramički stil pojavljuje se oko 5000. p.n.e. i trajao je tokom čitavog 5. milenijuma (mlađi neolit)
postoji kontinuitet između mlađeg neolita i bakarnog doba koje traje tokom druge polovine 4. milenijuma
bronzano doba (Cetinska kultura) je prisutno od sredine 3. milenijuma
