GoTo je kontrolna struktura, odnosno direktiva, naredba, "komanda" (engl. statement) koja postoji u mnogim programskim jezicima. Izvršava jednosmjerni prenos kontrole toka (programski skok) do odredjene lokacije u izvornom kôdu programa. Lokacija se uglavnom identificira imenovanom labelom, ili rednim brojem linije. U današnje vrijeme ova naredba se u programiranju uglavnom izbjegava, te postoji kritički odnos prema uporebi ove naredbe u strukturiranim programskim jezicima.[1][2]
Naziv
Programski jezici koji imaju goto, na različite načine i s različitim kombinacijama velikih i malih slova (kapitalizacija) su imenovali ovu direktivu, npr:
goto, Goto, GoTo ... (nebitna kapitalizacija) - Pascal i drugi programski jezici koji ne razlučuju kapitalizaciju identifikatora i rezerviranih riječi (engl. keyword).
Upotreba
Sintaksa goto kontrolne strukture u svim jezicima je uglavnom ista:
goto <Destination>
gdje destinacija može biti označena linijskim brojem (BASIC, FORTRAN 77) ili labelom, posebnom imenovanom "konstantom" (Pascal, C/C++). Direktiva goto se obično upotrebljava unutar If-Then-Else blokova, na sledeći način:
Programski jezik Pascal zahtijeva deklaraciju labele, kao i bilo koje druge varijable, konstante ili tipa podataka, dok se destinacija obilježava imenom labele iza koje slijedi dvotočka:
labelDstX;gotoDstX;{ ... }DstX:{ ... }
Upotreba naredbe goto naročito je bila česta u starijim programskim jezicima sekvencijalnoga karaktera, umjesto pozivanja podprograma (funkcija ili procedura), kako se to inače radi u proceduralnim i funkcijskim jezicima. Za razliku od poziva funkcije, koji vraća kontrolu toka programa natrag nakon izvršenja, naredba goto prenosi kontrolu toka samo u jednom smjeru. Zbog toga nije pogodna za strukturirano programiranje i pisanje pregledna, uredna programskoga koda, što je dovelo do kritika protiv upotrebe naredbe još 60-ih godina 20. stoljeća.[4]
Neki programski jezici ne podržavaju ovu naredbu, kao npr. Java, iako je u Javi gotorezervirana riječ (engl. keyword), što znači da se ne može koristiti za imenovanje identifikatora. Proceduralni programski jezici Pascal i C/C++ podržavaju goto, ali ne dopuštaju skakanje izvan dosega funkcije ili procedure. PHP nije imao goto sve do verzije 5.3.[5]
Osim jednostavne direktivegoto, još u starijim, nestrukturiranim verzijama Fortrana i Basica postojala je i složenija kontrolna struktura - izračunati goto ili razgranati goto. Za razliku od obične gotoinstrukcije, razgranati goto omogućuje više od jedne destinacije za programski skok, u ovisnosti o vrijednosti kondicionalne varijable ili izraza (ekspresije) unutar razgranate strukture. U Fortranu sintaksa izgleda ovako:
goto (l1, l2, ... ln) <expr>
Na primjer:
GOTO(20,30,40)i
U ovom primjeru programski skok će se izvršiti na osnovi vrijednosti cjelobrojne (integer) varijable i. Za svako i = n, GOTO skače do one destinacije u listi (navedene u zagradi), za koju vrijedi da je njezin redni broj u listi jednak vrijednosti varijable i. Dakle:
? (i = 1) -> goto 20
? (i = 2) -> goto 30
? (i = 3) -> goto 40
Za bilo koju drugu vrijednost i različitu od 1, 2, 3, ne će se izvršiti nijedan od skokova.
Basic je imao sličnu razgranatu strukturu s istom funkcionalnošću, ON ... GOTO, odnosno GO TO ... OF ... (u ovisnosti o verziji Basica). Primjer upotrebe:
U modernijim, strukturiranim programskim jezicima, umjesto ove razgranate strukture koristi se različito nazvana instrukcija višestrukoga izbora: switch (C/C++), case (Pascal), select case (Fortran 90, QBasic, Visual Basic).
Slične naredbe
GoSub
GOSUB ili GO SUB je naredba u Basicu za pozivanje podprograma. Za razliku od GOTO naredbe u Basicu, koja vrši jednosmjeran transfer kontole toka, GOSUB omogućuje povratak na mjesto pozivanja, nakon izvršenja podprograma, pomoću ključne riječi RETURN.
GOSUB <expr> <...> RETURN
Kako je GOSUB ... RETURN konstrukcija u Basicu riješena na posve nestrukturiran način, iza koda glavnoga programa i prije početka pisanja podprograma mora se navesti ključna riječ STOP, da bi se osiguralo da program nakon izvršenja glavnoga dijela ne nastavi izvršavanje svih navedenih podprograma onim redom kojim su upisani.
10REM *** Rješavanje kvadratne jednačbe ***20PRINT"Koliki su koeficijenti a, b, c? "30INPUTA,B,C40GOSUB50045IF(B^2-4*A*C)<0THEN1050PRINT"Korijeni ove jednačbe su: "60PRINT"x1 = ";X1"x2 = ";X270STOP500REM *** Podprogram za determinantu ***510IF(B^2-4*A*C)<0THEN600520X1=(-B+(B^2-4*A*C)^(1/2))/(2*A)530X2=(-B+(B^2-4*A*C)^(1/2))/(2*A)540GOTO610600PRINT"Determinanta je manja od nule. "610RETURN620END
On ... GoSub
Slično kao razgranati GOTO, i GOSUB ima svoju razgranatu varijantu.
GOSUB instrukcija koja odlučuje o programskom skoku na osnovi evaluacije izraza, ima sledeći oblik:
ON <expr> GOSUB <d1, d2, d3, ... dn>
Manje popularna varijanta u nekim starijim BASIC interpreterima / Time-sharing sistemima:[3]
GO SUB <expr> OF <d1, d2, d3, ... dn>
Npr:
50GOSUBXOF110,210,320,1400
Izvršenje:
x = 1 : GOTO 110;
x = 2 : GOTO 210;
x = 3 : GOTO 320;
x = 4 : GOTO 1400;
x < 1 : GOSUB se ne izvršava;
x > 4 : GOSUB se ne izvršava, jer su zadane samo 4 destinacije;
Break & Continue
U programskom jeziku C, osim goto postoje i naredbe za skok iz petlje. Naredba break prekida izvršavanje petlje unutar koje je pozvana vraćajući tok programa na lokaciju prije pojavljivanja petlje, dok continue ponovno testira brojač (ako je u pitanju for iteracija) ili uslov iteracije (kod while petlji). Primjeri korištenja break i continue skokova preuzeti su iz knjige Programski jezik C autora Dennisa Ritchieja i Briana Kernighana.[7]