Francuska rivijera je sa sa sjevera zaštićena Primorskim Alpama, pa ima izuzetno blage zime i vrlo topla ljeta, sa puno sunčanih dana tokom cijele godine. Kiša pada (odnosno oblačno je) samo oko 60 dana godišnje, a snijeg padne izuzetno rijetko.[1] Ona je poznata po bujnoj vegetaciji i brojnim osjetljivim biljkama koje tu rastu; šipci, agave, mimoze i neke vrste palmi.[1]Cvijeće raste tokom cijele godine, pa se i uzgaja i izvozi u velikim količinama na tržišta sjevernih zemalja. Povoljna klima, raskošna primorska vegetacija, lijepi krajolici i more, privlače već odavno brojne bogate dokoličare u taj kraj, naročito tokom zime. Čitav kraj je i inače gusto naseljen, a to se radikalno povećava dolaskom brojnih turista.[1]
Rivijera je svoju popularnost zadržala i nakon Drugog svjetskog rata kad su otkrivena nova mjesta kao Saint-Tropez, kog je otkrila Brigitte Bardot, ili sela u brdima iznad obale zahvaljujući umjetnicima poput Picassa i Matissa. Turistički rast doveo je i do negativnih pojava, spekulacija sa zemljom i rasta moći privatnog interesa, pa je danas neka planska izgradnja ili ograničenje gradnje u cilju općeg dobra vrlo teško provediva.[1] U posljednja vremena Côte d'Azur, više nije poznat samo po turizmu, već se razvija i kao regija visoke tehnologije i naučnih istraživanja, samo par kilometara sjeveroistočno od Cannesa izgrađen je tehnološki park Sophia Antipolis.[1]
