Faktor stidljivog torijevca (engl. Shy Tory factor) je izraz kojim se u kontekstu politike Ujedinjenog Kraljevstva opisuje fenomen u kome Konzervativna stranka na izborima postiže daleko bolje rezultate nego što to sugeriraju ispitivanja javnog mnijenja. Izraz se prvi put počeo koristiti nakon parlamentarnih izbora 1992. godine na kojima je tadašnji konzervativni premijer John Major uspio sačuvati mandat, iako su sve ankete, uključujući i izlazne na dan samih izbora sugerirale pobjedu opozicijskih laburista, ili neodlučni rezultat koji bi doveo do zamrznutog parlamenta. To se tradicionalno tumačilo kako nesklonošću pristaša Konzervativne stranke da sudjeluju u anketama, tako i strahom da svojom javnom podrškom konzervativcima budu "obilježeni" kao "zatucani rasisti", odnosno u raskoraku sa vrijednostima i stavovima koje promiče liberalni establišment.
Faktor stidljivog torijevca se tokom sljedeće dvije decenije manje spominjao, prije svega zato što su vodeće britanske anketarske agencije uložile napor za bolje baždarenje uzorka birača za ispitivanje, ali i toga što su na sljedećih nekoliko izbora (parlamentarnih izbora 1997. godine, parlamentarnih izbora 2001. godine, parlamentarnih izbora 2005. godine i parlamentarnih izbora 2010. godine) rezultati bili u skladu sa predizbornim ispitivanjima, a u slučaju laburista čak i bolji od predvidđanja, pa se neko vrijeme čak počelo govoriti o suprotnom efektu tzv. "faktora stidljivog laburista" (engl. Shy Labour factor).
Na izborima 2015. godine se, međutim, ponovno dogodilo da su konzervativci dobili daleko više glasova nego što su im sugerirale ankete, odnosno osvojili toliko mandata da premijer David Cameron, suprotno svim očekivanjima, može sastaviti većinsku vladu. Nesrazmjer između anketa i glasova je doveo do intenzivne debate pri čemu se "faktor stidljivog torijevca" ponovno počeo spominjati kao ključan element koga anketari nisu mogli ili htjeli uzeti u obzir. Istim se faktorom retroaktivno objašnjavao ishod referenduma o nezavisnosti Škotske gdje su zagovornici opstanka Unije pobijedili sa znatno većom prednošću nego što su bile sugerirale ankete, a sljedeće godine i ishod referenduma o izlasku Ujedinjenog Kraljevstva iz EU 2016. godine, čiji je uspjeh predstavljao potpuno iznenađenje s obzirom da su sve relevatne ankete do posljednjeg trenutka davale prednost zagovornicima ostanka.
Povezano
