Dolce Stil Novo (talijanski - "slatki novi stil", moderni talijanski stile nuovo) ili stilnovismo je naziv najvažnijeg književnog pokreta 13. vijeka u Italiji. Pod utjecajem Sicilijanske škole i toskanske poezije, njegova glavna tema je Ljubav (Amore). Gentilezza (velikodušnost) i Amore su zaista topoi u glavnim djelima tog perioda. Naziv Dolce Stil Novo prvi je upotrijebio Dante Alighieri (Canto 24, Purgatorio). Kada dospije u čistilište susreće se sa Bonagiuntom Orbiccianijem, talijanskim pjesnikom 13. vijeka, koji Danteu kaže da su sami Dante, Guinizzelli i Cavalcanti uspjeli stvoriti novi žanr: stil novo. Preteče dolce stil novo nalaze se u provansalskim djelima trubadura, kao što je genovski Lanfranc Cigala. Umjetnici pokreta stil novo nazivaju se stilnovisti.
U usporedbi sa svojim pretečama, poezija Dolce Stil Novo smatra se superiornom u kvalitetu i inteligentnijom: to je prefinjenija poezija sa redovitom upotrebom metafora i simbolizma, kao i suptilnih dvostrukih značenja. Poezija tog pokreta također često uključuje duboku introspekciju. Mnogi književni kritičari tvrdili su da su introspekciju u talijanska književna djela prvi uveli pjesnici pokreta Stil Novo, a kasnije ju je razvio Francesco Petrarca.
Poezija iz te škole također je obilježena obožavanjem ljudske forme, uključujući živopisne opise ženske ljepote i često uspoređujući željenu ženu sa stvorenjem iz raja. Žena se opisuje kao "anđeo" ili "most prema Bogu". Umjesto da je materijalne prirode, "ljubav" u Dolce Stil Novo je neka vrsta "božanstvene bjubavi".
Dva glavna koncepta (introspekcija i ljubav) su tako zbliženi dok pjesnik ulazi u svoj unutrašnji svijet kako bi izrazio svoja najdublja osjećanja koja su izazvana prekomjerno božanstvenom ženskom ljepotom.
Prvi izražaj tog stila pisanja pripisuje se Guidu Guinizzelliju i njegovoj pjesmi Al cor gentil rempaira sempre amore, dok je glavni predstavnik te škole poezije bio Dante Alighieri, najpoznatiji po svojoj Božanstvenoj komediji.
Značaj pokreta Dolce Stil Novo leži u činjenici da je, pored toga što je bio ispoljenje prve prave književne tradicije u Italiji, oplemenio toskanski vernakular, koji je ubrzo postao talijanski nacionalni jezik.
Stilnovisti su utjecali na kasnijeg katalonskog pjesnika Melchiora de Gualbesa.
Vanjske veze
