Dobra Voda se nalazi u blizini Vranskog jezera. Sjeveroistočno od naselja teče povremeni potok Dobra Voda koji napaja istoimeni bunar, po kojem je selo dobilo ime. Selo je okruženo šumom i šikarom hrasta medunca i bjelograba te mediteranskim vlažnim visokim travnjacima.[2] Šuma medunca i bjelograba Gajine na turističkom zemljovidu Parka Prirode Vransko jezero označena je kao šumski rezervat.[3]
U mjestu su 1709. živjele obitelji Augustina i Jure Guberine, Rade Kužića/Brčića i Ivana Markoševića.[5] Zanimljivo je primijetiti da nijedno prezime koje nalazimo u mletačkom popisu mjesta 1709. nije preživjelo sljedećih 150 godina, u kojima na tom prostoru nije bilo osvajanja ni izravnih borbi. Razloge valja tražiti u kakvoj nepogodi ili selidbi. 1911. tu prebiva 9 obitelji, a 1928. 14 obitelji s 92 osobe.[5]
Danas u selu nalazimo prezimena Babić, Čačić, Miletić, Orlović, Rakić, Rogić, Šimunac, Vrkić i Zulić. Svi stanovnici su Hrvati i katolici.
Gospodarstvo i infrastruktura
Stanovništvo se bavi vinogradarstvom, poljoprivredom, stočarstvom i obrtom (galvanizacijom, tvrtka Zidex).[1][6] U izravnoj blizini Dobre Vode (800 m od granice šireg zahvata i 5,8 km od središta) planira se graditi aerodrom Stankovci.[2][7] Kroz Dobru Vodu prolazi turistička biciklistička ruta, namijenjena aktivnijim turistima koji se odmaraju na biogradskoj i pirovačkoj obali.[3] Selo ima telefonsku centralu, vodovod (od 1988.) i trafostanicu (od 1972.) Sve ceste s kojima je Dobra Voda povezana s drugim naseljima, kao i ulice u samom mjestu, asfaltirane su.[8] Šire područje Dobre Vode treće je po broju sunčanih sati (2.625) u Hrvatskoj.[9]
Dobra Voda je vrlo staro naselje. U Srednjem vijeku nalazila se u graničnom području prostora pod vlašću hrvatsko-ugarskih vladara i mletačkog teritorija, točnije Vranskog distrikta.[11] Spominje se u ispravama već 1390. pri određivanju granica danas nestalog sela Šušnja, ali to zasigurno nije najstariji spomen.[12] Sačuvani su dokumenti koji spominju mjesto i 1394.[12]1396. jednom ispravom određuju se granice sela Dobra Voda, koje je spadalo pod Skradinsku biskupiju.[12]1402. selo je pripadalo Ostrovičkom kneštvu.[12] Tijekom 14. i 15. st. hrvatsko pleme Prklja tu je imalo posjede.[12] Mjesto se zatim spominje 1479. kao posjed plemića Keglevića.[10][12]
Ranosrednjovjekovna Dobra Voda je ležala u izravnoj blizini stare lučke ceste (pravac Zadar-Zaton kraj Šibenika), današnje ceste D27 (Benkovac-Stankovci).[11] Bila je okružena danas nestalim selima Ušljevas, Ljuborci, Kljakovci, Ritičani, Šušanj.[12] Ostatci stare Dobre Vode s grobljem i temeljima crkve sv. Jeronima su i danas vidljivi sjeveroistočno od današnjeg sela, uz potok i bunar Dobra Voda. Taj je arheološki lokalitet na turističkom zemljovidu Parka Prirode Vransko jezero označen kao starohrvatsko naselje.[3]
1929. u Dobroj Vodi dogodilo se slučajno otkriće 38 mletačkihsrebrnih kovanica s likovima duždeva, pomoću kojih je nalaz datiran od 1471. do 1521.[11] Nalaz je bio pohranjen u Arheološkom muzeju u Splitu, koji ga je otkupio od nalaznika, no do danas nalaz je nestao. Jedino što je ostalo je dokumentacija.[11] Pretpostavlja se da je nalaz zapravo plaća nekog vojnika, koji je živio u Dobroj Vodi, a plaću je morao skriti u bijegu pred naletom Osmanlija.[11] Upravo oko 1506. bilježe se prvi pljačkaški upadi osmanlijskih akindžija na okolicu, čime počinje razdoblje života mjesta "na granici", sve do 17. stoljeća i mletačkih osvajanja.[11]
Novi vijek
1636. Dobra Voda broji oko 400 katolika, i u to vrijeme je jedno od većih naselja u okolici (za usporedbu, u Pristegu je tada živjelo 240 katolika).[5] U sedamdeset godina, do 1709., populacija je s 400 stanovnika pala na svega 4 obitelji, što je jasan pokazatelj neke katastrofe.
Zapisano je da su godine 1641. neki Tišnjani i Jezerani u više navrata, u ortaštvu s dva turska podanika iz Dobre Vode, opljačkali pastire na otoku Žutu.[13]
Devetnaesto stoljeće
Postupno se srednjovjekovna Dobra Voda napušta, a naselje se izmješta oko 800 metara zapadno, prema Pristegu. Tu, sjeverozapadno od središta današnjeg sela, sačuvan je napušteni dio sela iz 19./20. st. U trećoj vojnoj topografskoj izmjeri Austro-Ugarske1910. zabilježeno je upravo to, danas napušteno naselje, i to ne pod nazivom Dobra Voda, nego "Babić".[14] To znači da je tada najveći broj stanovnika mjesta nosio upravo to prezime.
Prvi svjetski rat
U Prvom svjetskom ratu, stanovnici Dobre Vode, kao i svi stanovnici zadarskog okružja, bili su uključeni u 22. i 23. domobransku pješačku pukovniju.[15] Po objavi rata Srbiji obje su pukovnije angažirane na jugoistočnom bojištu, kada su počele s borbenim djelovanjima prema Srbiji i Crnoj Gori, dok je jedan bataljun 22. pješačke pukovnije poslan u Galiciju, na Istočni front.[15] Teške borbe s velikim gubitcima vodile su se na planini Zajčici i Milenkovom kamenu na Drini. U sklopu Potierove ofenzive uspjele su se probiti u unutrašnjost Srbije do Šapca i Užica. U ovim bitkama sa Srbijom obje "zadarske" pukovnije imale su, kao i čitava austro-ugarska vojska, velike gubitke. 1915. prebačene su na Soču, na talijansku bojišnicu, gdje ostaju do kraja rata.[15]
Drugi svjetski rat
Dobra Voda je odmah po početku rata u Jugoslaviji, u travnju 1941., okupirana i priključena, zajedno s cijelim Ravnim kotarima, fašističkoj Italiji. Mještani su se pojedinačno priključivali NOP-u, ustašama, a bilo je slučajeva, i talijanaškim batinašima. 1943., kapitulacijom Italije, prostor je pod kontrolom i Nijemaca i partizana. Partizani vrše poluprisilnu mobilizaciju, te postupno sve više stanovništva silom prilika odlazi u partizane kako se rat približavao kraju. U mjestu nije postojao Narodnooslobodilački odbor, već je NOO Radašinovci bio nadležan za ovo područje. U borbama kod Vrane i u borbama za oslobođenje Benkovca u srpnju 1944. bilo je borbenih djelovanja i u samom mjestu.[16] U noći na 14. srpnja1944. 6. dalmatinska brigada smješta stožer svog 2. bataljuna i rezervne odrede u Dobroj Vodi.[16] Već u zoru 14. srpnja njemačka 92. motorizirana brigada, dijelovi divizije Brandenburg i dijelovi 864. pješačke pukovnije sa 7. ustaškom brigadom kreću u akciju "čišćenja terena", nastupajući iz pravca Donjih Lepura i prolazeći kroz Dobru Vodu.[16] Pred njima se partizanske jedinice povlače na Bašićevu glavu između Dobre Vode i Radašinovaca i dalje prema Vranskom jezeru.[16] Nakon oslobođenja Benkovca10. rujna1944. prostor je stavljen konačno pod kontrolu partizanskih jedinica.[16]
Za vrijeme poraća, bilo je bivših pripadnika domobranskih i ustaških postrojbi koji su se skrivali po lokalnom kršu i šumama, kao svojevrsni Zeleni kadar, tražeći i kradući hranu i odjeću od lokalnog stanovništva. Posljednjeg "špiljara", kako ih je narod zvao, ubila je milicija početkom pedesetih.
U mjestu nije formiran mjesni odbor na lokalnim izborima 2010. jer se nijedna lista nije kandidirala.[17]
Sport
Prije Domovinskog rata, u mjestu se okupljao amaterski nogometni sastav Polet. Danas u selu postoji asfaltirano nogometno igralište (izgrađeno 2003.) i boćalište pored zgrade nekadašnje osnovne škole.[8]
Izvori
↑ 1,01,1Feldbauer, Božidar: Leksikon naselja Hrvatske, Prvi svezak: A - LJ, Zagreb, 2004.
↑ 12,012,112,212,312,412,512,6Smiljanić, Franjo; 1995., Teritorij i granice Lučke županije u ranom srednjem vijeku, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 35(22), 205-256
