PROFILBARU.COM

Divlji konj Przewalskoga
Status zaštite
	; Status zaštite: Ugroženi (IUCN 3.1)
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Animalia;
Koljeno:	Chordata;
Razred:	Mammalia;
Red:	Perissodactyla;
Porodica:	Equidae; Gray, 1821.
Rod:	Equus;
Vrsta:	E. ferus;
Podvrsta:	E. f. przewalskii;
Trojni naziv
	Equus ferus przewalskii; (Poliakov, 1881.)
	Današnje rasprostiranje Divljeg konja Przewalskoga

Divlji konj Przewalskoga ili prševalskijev konj (Equus ferus przewalskii), poznat i kao takhi^[1] ili džungarski konj (ali i azijski divlji konj, mongolski divlji konj, te povijesno zastarjeli naziv mongolski tarpan), je rijetka podvrsta divljeg konja koji obitava jedino u stepama središnje Azije (Kina i Mongolija)^[2].

Krdo perševalskijevih konja u zoološkom vrtu (Njemačka)

U jednom trenutku je ova vrsta izumrla u divljini, te je populacija obnovljena primjercima koji su živjeli u zoološkim vrtovima, puštanjem na slobodu 9 konja u nacionalnom parku Khustain Nuruu (Mongolija), Kini i drugim zemljama. Procjenjuje se, da danas slobodno živi oko 300 jedinki u Mongoliji (1.500 prema popisu 2005^[3].) dok je u Kini posljednji put zapažen 1966. godine, zbog čega je osnovano uzgajalište ovih konja u Xinjiangu. Zbog toga je 1996. godine upisan na IUCN-ov crveni popis kritično ugroženih vrsta (CR), ali je nakon uspješne obnove populacije 2011. godine unaprijeđen u kategoriju ugrožena vrsta^[4].

Kako su većina današnjih divljih konja, poput američkih mustanga ili australijskih brumbyja, zapravo domaći konji koji su pobjegli i prilagodili se životu u divljini, divlji konj Przewalskoga je jedina vrsta konja koja nikada nije uspješno pripitomljena i ostala je divljom, te je najsličniji izvornom obliku domaćih konja.

Divlji konj Przewalskoga je kratkih nogu i zdepaste građe, u odnosu na domaće konje. Obično su visoki oko 132 cm, dugi oko 2,1 m, duljine repa od oko 90 cm, i teže oko 300 kg. Krzno im je uglavnom ugrasto s tamnijim nogama, repom, grivom i bijelim dijelovima oko njuške i stomaka,

U divljini ovi konji žive u krdima koje čini dominantni par, pastuh i kobila, te druge kobile za razmnožavanje. Obitavaju na jasno određenom području (kojega pastusi obilježavaju nuždom) u kojemu mogu u ispaši i pojenju prijeći od 5–10 km dnevno. Područja se mogu preklapati s područjima drugih krda jer pastusi bolje brane svoje kobile nego teritorij. Noću se okupe i spavaju oko četiri sata.^[5]

Izvori

↑ ITG International Takhi-Group Arhivirano 2010-02-06 na Wayback Machine-u - internacionalno udruženje za očuvanje Takhija (de) Preuzeto 1. veljače 2012.
↑ Peter Grubb, Order Perissodactyla (str. 629.-636.) Arhivirano 2012-02-04 na Wayback Machine-u, u knjizi urednika Don E. Wilsona i DeeAnn M. Reeder, Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd ed.), Baltimore: Johns Hopkins University Press, 2 vols. (2142 str.), str. 630.-631. ISBN 978-0-8018-8221-0
↑ An extraordinary return from the brink of extinction for worlds last wild horse Arhivirano 2012-02-12 na Wayback Machine-u, na ZSL Living Conservation, 19. prosinca 2005. (en) Preuzeto 31. siječnja 2012.
↑ Another leap towards the Barometer of Life, na Službenim stranicama IUCN-a, 10. studenoga 2011. (en) Preuzeto 31. siječnja 2012.
↑ V. G. Heptner, A. A. Sludskii, A. Komarov i N. Komorov, Bars (Leopard), u Mammals of the Soviet Union. Volume II, Part 2: Carnivora (Hyaenas and Cats), Smithsonian Institute and the National Science Foundation, Washington, 1992., str. 203.–273.

Vanjske veze

ARKive - Equus ferus przewalskii Arhivirano 2006-05-07 na Wayback Machine-u slike i filmovi
Detalji o obnovi populacije Divljih konja Przewalskoga Arhivirano 2006-09-27 na Wayback Machine-u (en)

Ostali projekti

	U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Equus przewalskii
	Wikivrste imaju podatke o: Equus ferus przewalskii

[1] ITG International Takhi-Group Arhivirano 2010-02-06 na Wayback Machine-u - internacionalno udruženje za očuvanje Takhija (de) Preuzeto 1. veljače 2012.

[2] Peter Grubb, Order Perissodactyla (str. 629.-636.) Arhivirano 2012-02-04 na Wayback Machine-u, u knjizi urednika Don E. Wilsona i DeeAnn M. Reeder, Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd ed.), Baltimore: Johns Hopkins University Press, 2 vols. (2142 str.), str. 630.-631. ISBN 978-0-8018-8221-0

[3] An extraordinary return from the brink of extinction for worlds last wild horse Arhivirano 2012-02-12 na Wayback Machine-u, na ZSL Living Conservation, 19. prosinca 2005. (en) Preuzeto 31. siječnja 2012.

[4] Another leap towards the Barometer of Life, na Službenim stranicama IUCN-a, 10. studenoga 2011. (en) Preuzeto 31. siječnja 2012.

[5] V. G. Heptner, A. A. Sludskii, A. Komarov i N. Komorov, Bars (Leopard), u Mammals of the Soviet Union. Volume II, Part 2: Carnivora (Hyaenas and Cats), Smithsonian Institute and the National Science Foundation, Washington, 1992., str. 203.–273.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]