| Upozorenje: Nije specificirana vrijednost za "ime_genitiv"
|
|
|
Dinastija Jìn (pojednostavljeni kineski: 晋朝; tradicionalni kineski: 晉朝; pinyin: Jìn Cháo; Wade-Giles: Chin⁴-ch'ao² je dinastija kineskih careva koja je vladala cijelom ili dijelovima Kine od 265. do 420. Vladavina dinastije se dijeli na dva perioda - Zapadni Jin (kin: 西晉, 265–316) i Istočni Jin (kin: 東晉 317–420). Zapadni Jin je osnovao Sima Yan sa sjedištem u Luoyangu, dok je Istočni Jin započeo Sima Rui, sa sjedištem u Jiankangu. Periodi su među učenjacima također poznati kao Liang Jin (ch: 两晋 doslovno dva Jin) i Sima Jin i to zato da ih se razlikuje od drugih kineskih dinastija čiji nazivi koriuste isla slova, kao što je slučaj sa Kasnija dinastija Jin (kin: 后晋).
Dinastija potiče od klana Sima čiji su se članovi zahvaljujući darovitom političaru i vojskovođu Sima Yiju došli na vodeća mjesta u upravi sjeverne kineske države Cao Wei, jednog od Tri kraljevstva. Godine 249. Sima Yi je kao carski regent zahvaljujući dvorskom puču poznatom kao Incident kao Gaopinških grobnica postao de facto vladar države, a 265. je njegov unuk Sima Yan na abidikaciju Cao Huana, posljednjeg cara dinastije Wei. Sebe je proglasio carem te proglasio novu dinastiju kojoj je ima dao prema Jin, jednoj od država iz doba Proljeća i Jeseni, sa čijeg područja je poticao klan Sima. Pod vlašću Sima Yana, koji je sebe proglasio carem Wuom, pokorena je država Istočni Wu, čime je Kina konačno ujedinjena pod vlašću jednog cara. Međutim, period mira nije dugo trajao, jer su nakon Wuove smrti započeli sukobi među njegovim nasljednicima i rodbinom poznati kao Rat Osam prinčeva. Oni su toliko oslabili carsku vlast, da su to iskoristili sjeverni Wu Hu nomadi i do 316. zauzeli najveći dio sjeverne Kine, uključujući prijestolnicu Luoyang.
Pod vodstvom Sima Ruija dinastija je 317. uspostavila novu prijestolnicu u južnom dijelu Kine. Tamo se ona održala do 420. kada je posljednjeg cara, cara Gonga svrgnuo Liu Yan, osnivač dinastije Liu Song.
Vanjske veze
