Die Mörders sind unter uns (sh. Ubojice su među nama) je njemački igrani film snimljen 1946. u režiji Wolfganga Staudtea, poznat kao prvo poslijeratno ostvarenje njemačke kinematografije.
Film je snimljen u studijima Deutsche Film-Aktiengesellschaft (DEFA), kompanije koje su u Berlinu u proljeće iste godine osnovale sovjetske okupacijske vlasti. Osim studija su se kao lokacija koristile ruševine u ratu devastiranog Berlina, potaknuvši tako žanr poznat kao Trümmerfilm (Film ruševina) koji će biti karakterističan za Njemačku u prvim poratnim godinama. Film je imao originalni naslov Der Mann den ich töten werde (Čovjek koga ću ubiti), ali je, slično kao i neki dijelovi radnje, promijenjen po nalogu sovjetskih vlasti, koje su se, nastojeći sebe promovirati kao predstavnika reda i zakona, protivile vigilantizmu na područjima Njemačke pod svojom kontrolom.
Iako je imao veliki uspjeh u Njemačkoj i dobio povoljne kritike, zbog hladnog rata i podjele Njemačke godinama nije bio dostupan u zapadnom dijelu, gdje je na televiziji prikazan tek 1971. godine.
Radnja
Berlin 1945. godine. Mlada fotografkinja Susanne Wallner (Hildegard Knef) vraća se u grad iz koncentracijskog logora, ali u njezin stan uselio je novi stanar. Kirurg Hans Mertens (Ernst Wilhelm Borchert), koji se također nedavno vratio iz rata, pokušava alkoholom prikriti vlastite ratne traume. Počinju živjeti zajedno i uz Susanninu pomoć dr. Mertens polako dolazi k sebi. Liječnik susreće svog bivšeg nacističkog zapovjednika Ferdinanda Brücknera (Arno Paulsen), sada beskrupuloznog poduzetnika koji ne osjeća grižnju savjesti zbog počinjenih ratnih zločina. Mertens želi osvetiti masakar kojeg je Brückner naredio tri godine prije, te ga na Božić 1945. odluči osobno ubiti. U posljednji trenutak Susanne ga uspijeva odgovoriti od nauma i uvjerava ga da se ratni zločinac mora izvesti pred sud.
Uloge
Zanimljivosti
Hildegard Knef je kao i lik Susanne Wallner iz filma provela određeno vrijeme u koncentracijskom logoru.
Vanjske veze
