God. 710. carica Gemmei je preselila japansku prijestolnicu iz Fujiware u Naru koja je ostala političkim, gospodarskim i kulturnim središtem Japana slijedeće 74. godine. Lokacija Nare je pažljivo odabrana po kineskimgeomancijskim načelima, po uzoru na kinesku prijestolnicu dinastije Tang, Chang'an[2]. Položena je ortogonalna mreža ulica s palačama, budističkim hramovima, šintoističkim svetištima, javnim i privatnim zgradama. Pretpostavlja se kako se grad pružao na površini većoj od 2.500 hektara i imao je oko 100.000 stanovnika.
God. 784., prijestolnica se na devet godina preselila u Nagaoku, a potom u Heian (Kyoto), gdje je ostala sve do 1184., a nominalno sve do 1896. godine. Bogata Nara je postala pusta, ali je većina hramova i svetišta ostalo nedirnutima, a čak su zadržali visoko pokroviteljstvo careva. Oko zapuštene palače je niknuo novi grad, poznat kao Nanto ("Južna prijestolnica"), a oko bogatih hramova (Tôdai-ji, Kôfuku-ji, Gangô-ji i Kasuga-Taisha) je u 16. stoljeću niknuo moderni grad Nara.
Odlike
Sama palača se nalazila na sjevernom kraju središnje avenije i zauzimala je površinu od 120 hektara. U njoj se nalaze upravne zgrade gdje su se održavale političke i vjerske ceremonije, te Carska dvorana za prijeme (Daigokuden) i državne dvorane (Chôdô-in), ali i carska rezidencija (Dairi), zajedno s različitim upravnim i drugim sklopovima (radionice, trgovine, štale i dr.).
Cijeli kompleks je ograđen nasipima od nabijene zemlje (Tsuji-ogaki) koji su visoki do 5 m i otvoreni s 12 vrata. Glavni ulaz su Suzaku vrata (Suzakumon) na sredini južnog zida, čime se moglo pristupiti glavnim zgradama političkog i društvenog životra, Daigokudenu i Chôdô-inu.
Palača ispred panorame Nare
Obnovljena Suzoku vrata
Vrt Tōin Teien
Rekonstrukcija diplomatskog broda iz razdoblja Nara