U 11. vijeku osnovana je nadbiskupija u Baru (lat.Antibarum), a nadbiskup koji se nalazi na njenom čelu nosi titulu archiepiscopus diocliensis atque antibarensis ecclesiae. Njegova se mitropolitska vlast, prema buli pape Aleksandra II od 18. marta1067. širila po Dukljanskoj, Kotorskoj, Palačkoj, Svačkoj, Skadarskoj, Drivaskoj, Pilotskoj, Srpskoj ili Raškoj, Bosanskoj i Travunskoj biskupiji.
Ne zna se pouzdano kada su dukljansko-barski nadbiskupi postali srpskiprimasi. Utvrđeno je da se od 16. vijeka nesmetano nazivaju (Serbiae primas ili totius regni Serviae primas). Na molbu dukljansko-barskog nadbiskupa Šimuna Milinovića, papa Lav XIII mu je 7. marta1902. izričito odobrio da se tim nazivom i dalje služi.
Početkom 20. vijeka, Dukljansko-barska nadbiskupija brojala je oko 18.000 katoličkih duša, 18 župa, 16 sveštenika (7 svjetovnih i 9 franjevaca).