Barbara Campanini, poznata pod nadimkom La Barberina, (7. jun 1721 - 7. jun 1799) bila je italijanskabalerina, koja je stekla slavu kao jedna od najvećih baletnih izvođačica u 18. vijeku.
Bila je rodom iz Parme, a učitelj joj je bio Antonio Rinaldi Fossano. Svoj debitantski nastup je imala 1739. u Pariškoj operi. Brzo je stekla popularnost i kao plesačica, ali i kao glumica. Nakon što je nekoliko godina bila na turneji u Londonu i Beču, privukla je pažnju mladog pruskog kralja Friedricha II, koji joj je ponudio namještenje u Dvorskoj operi u Berlinu. Izuzetno povoljni uvjeti namještenja - petomjesečni godišnji odmor i godišnja plaća od 7.000 talira su izazvali špekulacije o tome da je bila ljubavnica kralja, inače poznatog po svojoj nesklonosti ženama i mizoginiji. Godine 1749. je izavala skandal kada je na pozornici javno prihvatila zaruke sa Carlom Ludwigom von Coccejijem, sinom tadašnjeg pruskog kancelara Samuela von Coccejija. Nakon toga se za Carla Ludwiga tajno udala prije nego što je prisiljena na progonstvo, a Carl Ludwig na neko vrijeme završio u zatvoru. Friedrich je oboje pomilovao, te Carla Ludwiga imenovao guvernerom Glogauau u Šleskoj, a Barbari Campanini dao titulu grofica von Barschau. Od muža se razvela 1778. a posljednje godine života provela baveći se dobrotvornim radom. Oporukom je stvorila zakladu za izdržavanje siromašnih plemićkih supruga koja je djelovala do Prvog svjetskog rata.
Godine 1920. je njen život postao predmetom nijemog biografskog filma
Die Tänzerin Barberina gdje je njen lik tumačila Lyda Salmonova, a Friedricha Otto Gebühr, koji će se kasnije proslaviti istom ulogom u tzv. Fridericus Rex filmovima.
