Tokom 2006. god, u sklopu proširenja trase magistralne ceste Neum–Stolac, obavljena su urgentna zaštitna istraživanja što je rezultiralo prikupljanjem i spašavanjem vrijedne arheološke građe.[2]
Pronađeni su vrijedni nalazi materijalne kulture iz perioda željeznoga doba, iz ilirskog ratničkog groba (tumulusa) s više ukopa. Riječ je o bogatom i dobro očuvanom nalazu vojne opreme, nakitne garniture nošnje te o priloženom bogatom keramičkom servisu za piće različitih tipova. Predmeti odražavaju snažnu povezanost s glasinačkim te srednjobalkanskim horizontom kneževskih grobova, sa materijalom iz domaćih proizvodnih središta. S druge strane svjedoče i o importima iz klasičnog grčkog i makedonskog miljea. I ovdje je potvrđena teza o dobro strukturiranoj ratničkoj aristokratiji toga vremena.[3]
Arheološko nalazište pripadalo je ilirskom plemenu Daorsa, te se zaključuje da su Daorsi, još iz svog prehelinističkog perioda, na ušću Neretve veoma rano uspostavili, stvarali i njegovali kontakte s Grcima i ostalima.[2]
Ilirski šljem
Nalazi
Igle
Riječ je o dvojnim iglama s „M“ oblikovanom glavicom, one s okruglim presjekom žice i igala i glavica, kao i one čija je žica na glavici četvrtasto profilirana, izrađenima od obične glatke brončane žice. Ovaj tip igala je znatno brojniji i ekskluzivniji izrađen od plemenitih metala. Zastupljene su u kneževskim grobovima središnjeg balkanskog prostora s kraja 6. i početka 5. st. pne, odnosno područja Glasinačke kulture. Zbog njihove koncentracije, brojnostit i tipološke varijabilnosti za područje Balkana, nazvane su balkanski tip igala. Dvojne igle s „M“ oblikovanom glavicom potječu i iz skitskih nalazišta Ukrajine, iz Poltavske oblasti, na Dnjepru.
Igle s raskovanom i uvijenom glavicom mlađe varijante kojih je zastupljeno ukupno 7 primjerka. Te su igle uobičajeni nalaz na prostoru šire regije (Grudina kod Ljubomira, Gradac (Neum), Radimlja, Gradina na Ošanićima, Gubavice kod Mostara).
Lučne jednopetljaste fibule od bronze
lučna fibula sa sedlasto uvijenom četvrtastom nogom ili varijanta fibule tipa Novi Pazar, koje inače potiču isključivo iz ženskih grobova.
lučna fibula s narebrenim lukom, trapeznom nogom i kuglicom na njezinu kraju, u širem smislu poznatijom još i kao tip Arareva gromila (prema nalazu na Glasincu). Kulturološki i hronološki ovaj tip obilježavao je glasinačko područje s početkom u IVc–2 fazi, budući da su razvijeniji oblici, masivnije i veće fibule bile značajnije i vodeće za sljedeću, Va fazu. Geografska rasprostranjenost i kulturološka obilježja dovela su do su naziva tzv. Glasinačka fibula. Značajna je za ženske grobove, iako je nalazimo i u muškim grobovima, što potvrđuju grobovi iz Glasinca. Upravo su ondje te fibule zabilježene i s dvojnim iglama.
fibula tipa protocertosa s kuglicom na kraju noge smatra se obilježjem jadranske kulture, gdje je često nalažena u kombinaciji s drugim tipovima fibula. Rasprostirala se stoga na širokom području od Caput Adriae i njezina zaleđa pa sve duž istočne obale Jadrana, te središnjeg i južnog prostora Italije. Te fibule prenosile su se najviše pomorskim komunikacijama.
Kalotna pojasna kopča
Pronađena je okrugla kalotna, ili rozetna, pojasna funkcionalna kopča s laticama na vijencu i sa središnjom velikom zakovicom, slabe očuvanosti. Srodne kopče nađene su u Donjoj Dolini na Savi, Gotovuši, na području Skadarskog areala i kulture Mati u Albaniji, i sve dalje do Olimpije. Ti su nalazi okvirno smješteni u fazu IVb–IVc2 glasinačke kulture, s dugim trajanjem od 7. i kroz čitavo 6. st. pne.[4]
Jantarna zrna
U grupu egzotičnih predmeta dolaze četiri jantarna zrna koja, s obzirom na njihovo porijeklo i značaj, najčešće obilježavaju luksuzne dijelove nakitnih garnitura. Sva su izrazito malih dimenzija i mogu se pripisati tipu 8a–b, ovalnog i pljosnatog oblika.
Ilirski šljem
Vojnu opremu obrambenog karaktera obilježavaju dva šljema ilirskog tipa koje se svojim morfološkim, tehnološkim i stilskim odlikama mogu pribrojiti njihovoj posljednjoj ili najmlađoj varijanti III A2. Svi očuvani dijelovi ukazuju na klasičnu formu s dvije izdužene a zaobljene paragnatide, s četvrtastim otvorom za lice i sa dva istaknutija rebra po sredini zaobljene kalote, koja započinju na čeonom dijelu iznad trna i završavaju na stražnjem dijelu iznad alke, između kojih su urezane tri linije. To je ležište u kojeg su se umetale i pričvršćivale perjanice.
Koplja
Na ovom nalazištu željezni vrhovi kopalja su najbrojnija, ali i najoštećenija grupa nalaza. Bila su dio vojne opreme ratnika, i ratničke aristokratije šireg balkanskog prostora, već od polovine 6. i posebno tokom 5. i 4. st. p.n.e., i to po više njih u kompletu.
Štit
Među mnogim ulomcima željeznih ostataka, nalazi se i jedan koji bi mogao biti dio štita, izrađen od organskog materijala – kože ili drveta, sa željeznom grbom.
Rimski period
Ranijim arheološkim istraživanjima iz 1984. i 1985. otkriveni su ostaci građevine rimskog naselja, sakralni objekat u obliku stuba na kojem se nalazi krst, te ostaci zidova. Time je potvrđeno je da je u Vranjevu selu u 1. st. n. e. postojalo značajno rimsko naselje koje je u kontinuitetu trajalo sve do 6. st. Bilo je locirano uz cestu koja je vodila u antički Diluntum (Stolac) i vezivalo se na cestu Narona-Epidaurum ili Narona-Leusinium. Ime naselja nije poznato.
