Svi kraljevi ljudi je američka politička drama snimljena 1949. koju je režirao Robert Rossen. Scenarij je napisao također Robert Rossen, a zasnovan je na istoimenom romanu Roberta Penna Warrena. Protagonist, čiji lik tumači Broderick Crawford, je Willie Stark, populistički političar sa američkog Juga koji započinje karijeru kao skromni idealist, a završava je utonjen u korupciju i zločine. Radnja prikazuje taj proces iz perspektive novinara Jacka Burdena (čiji lik tumači John Ireland), koji postaje Starkova desna ruka. Film je imao 7 nominacija za Oscara a osvojio ih je ukupno 3, uključujući i onaj za najbolji film.[2]
Radnja
Radnja filma Svi kraljevi ljudi fokusirana je na prikaz uspona političara Willieja Starka (Broderick Crawford) koji iz ruralnog područja postaje guverner države. U početku studira pravo kako bi postao odvjetnik i na taj se način u obrazovnom smislu uzdigao od ostalih ljudi te u isto vrijeme postaje sve više i više popularan. Nakon toga odlučuje se baviti politikom. Međutim na tom putu gubi nevinost i postaje korumpiran baš poput političara protiv kojih se ranije borio.
Glavna okosnica priče zapravo predstavlja maskiranu verziju uspona i atentata na pravog guvernera države Louisiane 30-tih godina prošlog stoljeća, Hueyja Longa. Film također prikazuje i seriju kompleksnih odnosa između prijatelja novinara, njegove djevojke (koja započinje aferu sa Starkom), njezinog brata (vrhunskog kirurga) i njezinog ujaka (vrhunskog suca kojeg Stark imenuje državnim odvjetnikom, ali koji ubrzo daje ostavku).
Nakon prometne nesreće koju je izazvao njegov sin, a u kojoj je poginula mlada djevojka, Starkov svijet se počinje rušiti i on otkriva da se ne mogu potkupiti baš svi.
Gledatelj cijelu priču prati kroz naraciju novinara Jacka Burdena koji se divi Starku, čak i nakon što ovaj započne sa stvarima s kojima se Burden ne slaže. Starkova asistentica kampanje Sadie (Mercedes McCambridge) očigledno je zaljubljena u Starka i traži od njega da napusti svoju ženu Lucy. U međuvremenu Stark zavodi mnoge žene, uključujući i Jackovu vlastitu djevojku Anne Stanton.
Nakon što Starkova reputacija dođe u pitanje zbog suca Stantona (Anneinog oca), Stark će na sve načine pokušati ocrniti samog suca. Nakon što to napokon i uspije, sudac počini samoubojstvo. Premda mu Anne oprašta, njezin brat - kirurg koji je pomogao spasiti Starkovog sina nakon prometne nesreće - to nikako ne može učiniti. Na kraju filma doktor ubija Starka, a doktora ubija Sugar Boy, Starkov asistent.
Robert Rossen - najbolji režiser - nagrada Udruženja američkih režisera
Najbolji film - nagrada Udruženja filmskih kritičara New Yorka
Broderick Crawford - najbolji glumac - nagrada Udruženja filmskih kritičara New Yorka
Robert Rossen - najbolji scenarista - nagrada Udruženja američkih pisaca [2]
Zanimljivosti
Stanovnici područja oko Stocktona, Kalifornija koristili su se kao statisti u filmu, a režiser Robert Rossen često bi im davao da govore dijelove iz filma a "probe" bi snimao kako bi dobio spontaniji efekat.
Da bi se pripremio za ulogu Willieja Starka, Broderick Crawford gledao je filmske žurnale o Hueyju Longu, bivšem senatoru i guverneru Louisiane na čijem životu je roman djelimično utemeljen.
Mercedes McCambridge je dobila ulogu nakon što se posvađala sa producentima. Ona i ostale glumice su bile ostavljene da čekaju u kancelariji u New Yorku tokom otvorenih audicija. McCambridge se izgalamila na producente i izjurila iz kancelarije. Oni su je zvali nazad i na kraju su joj dodijelili ulogu, jer njena je narav upravo odgovarala ulozi Sadie.
U izvornom rukopisu, Willie se preziva Talos a ne Stark. Kada je roman prvi put objavljen, prezime je bilo Stark. Kada je roman ponovo obljavljen 2001, Starkovo prezime promijenjeno je nazad u Talos, kao jedno među ostalim promjenama.
Producent-režiser Robert Rossen ponudio je ulogu Willieja Starka Johnu Wayneu. Rossen je poslao kopiju scenarija Wayneovom agentu, Charlesu K. Feldmanu, koji prosljeđuje tu kopiju Wayneu. Nakon što je pročitao scenarij, Wayne ga je poslao nazad zajedno sa svojim gnjevnim pismom. U njemu, on je kazao Feldmanu da prije nego što pošalje skriptu bilo kojim drugim kandidatima, trebao bi ih pitati da ako hoće da glume u filmu koji "bez potrebe kleveće mašineriju vlasti samo radi humora ili prosvjećivanja", koji "degradira sve odnose", te da u njemu preovladavaju" pijane majke, neodgovorni očevi, nevjerne ljubavnice, loši, loši, bogati ljudi, i loši, loši, siromašni, koji ne žele da krenu naprijed". On je optužio Rossena da želi napraviti film koji bi bacio kiselinu na "američki način života." Ako Feldman ima takvih kandidata, Wayne je napisao da agent treba "požuriti da ovaj scenarij pošalje njima." Ironično, Crawford je bio nominiran za Oscara za ulogu Starka i našao se kao rival Wayneu, koji je bio nominiran iste godine za film Pijesak Iwo Jime. Crawford je osvojio Oscara, dajući Rossenu priliku da se zadnji smije.
Prva filmska uloga za Mercedes McCambridge.
Robert Penn Warrenov roman, na kojem se film temelji, objavljen je 1946 i osvojio je Pulitzerovu nagradu. Scenarist i režiser Robert Rossen lično je otkupio filmska prava, i uspio je da sklopi ugovor sa Columbia Picturesom. On je pomjerio fokus romana od lika Jacka Burdena (kojeg glumi John Ireland) na Willieja Starka.
Prema Brodericku Crawfordu: "Tokom snimanja, nikada se nije spominjalo ime Hueyja Longa. To je bio nepisani zakon u studiju."
Režiser Rossen snimao je na neobičan način. Niko u ekipi nije imao scenarij. Rossen bi dozvolio da se pročita samo jednom i onda bi ga uzeo nazad. Prema Brodericku Crawfordu, "Morali smo to sve izdržati." [2]
Kritike
Dokle god je bilo politike, bilo je i prljavih političara. Film se osvrće na izmišljenu američku političku scenu tokom Velike depresije. Na temelju Robert Penn Warrenovog istoimenog romana, Svi kraljevi ljudi priča je o Willieju Starku (Broderick Crawford) i njegovoj borbi da pobijedi korupciju u vladi i napravi bolji život za svoje kolege poljoprivrednike. Crawfordova duhovita izvedba kao inače često opsjednuti Stark je privlačna. Nije teško uvidjeti zašto ga ljudi odobravaju. On je tip čovjeka za kojeg se svako nada da će ući u vladu što bi mu omogućilo da učiniti nešto dobro, kao što je to bilo u filmu Gospodin Smith ide u Washington. Svi kraljevi ljudi stoji oštro kao pravi primjer odvratne prirode politike. Posebni interesi žele dobiti sve što mogu i oni nisu iznad mita i ucjene. Godine 1949, film je služio kao podsjetnik. Danas, film stoji kao uzbudljiv prikaz stanja savremene politike. Svete dvorane Kongresa su ukaljane skandalima i lobistima čiji je posao lažirati proračunske stavke i zaustaviti zakone koji bi mogli naškoditi pokušajima njihovih poslodavaca da zarade više novca nego što je potrebno. Vrlo je uznemirujuće kako sažeto filmska priča odražava današnju političku klimu. Međutim, priča je vječna kao i sama historija. Od Brutove izdaje pa sve do ugovora bez natječaja za Halliburton, nema sumnje da je politika prljav posao, a Svi kraljevi ljudi jednostavno podiže tepih i pokazuje nam sve prljavštine koje ne želimo priznati da su bile zametene ispod.
.jpg)
