Muhammad ibn Mansur al-Mahdi (arapski: محمد بن منصورالمهدى ) (r. 744/745 [1]; u. 785 ([2])) [3] bio je muslimanski kalif, treći po redu iz dinastije Abasida, koji je vladao od 775. do 785. [4] Bio je sin prethodnog kalifa Al-Mansura za čijeg je nasljednika proglašen kada mu je otac bio na samrti. Njegova desetogodišnja vladavina je u vanjskopolitičkom smislu predstavljala kontinuitet sa očevom, odnosno nastojao je održavati mir sa susjedima kako bi se posvetio unutrašnjim reformama Abasidskog Kalifata. U tome mu je od velike pomoći bila novodošla tehnologija papira koja je značajno olakšala vođenje državne uprave, te omogućila brojne reforme. Al-Mahdi je bio prosvijećen vladar, pod čijom vlašću je novosagrađena prijestolnica Bagdad postala najveći grad na svijetu te privlačila stanovnike brojnih vjera i narodnosti. U vjerskom smislu je nastojao izaći u susret šijitskim podanicima te organizirao progone heretičkih zindika - koje su radikalni šijiti optuživali da potkopavaju islam sinkretičkim spajanjem sa zoroastrizmom i drugim religijama. Pod Al-Mahdijem je značajno ojačala dinastija Barmakida koja će dati mnoge abasidske vezire. Otrovala ga je jedna od konkubina, a naslijedio sin Al-Hadi. Poslije će kalifom postati njegov drugi, mnogo poznatiji, sin Harun al-Rašid.
Izvori
- ↑ (126/127 AH)
- ↑ 169 AH
- ↑ Al-Souyouti, Tarikh Al-Kholafa'a (The History of Caliphs)
- ↑ Stanley Lane-Poole, The Coins of the Eastern Khaleefahs in the British Museum
Literatura
- Al-Masudi The Meadows of Gold, The Abbasids, transl. Paul Lunde and Caroline Stone, Kegan Paul, London and New York, 1989
