Akvilije

Akvilije (lat. Aquilius ili Aquillius, 2. vek pne.) navodno je bio autor Beoćanke (Boeotia), jedne palijate koju je Varon pripisivao Plautu.^[1] Aul Gelije citira ovaj odlomak, u kome neki parazit baca kletve na sunčane satove:^[2]

Ut illum di perdant, primus qui horas repperit, quique adeo primus statuit hic solarium, qui mihi conminuit misero articulatim diem. Nam me puero venter erat solarium, multo omnium istorum optimum et verissimum: ubi is te monebat, esses, nisi cum nihil erat. Nunc etiam quod est, non estur, nisi soli libet; itaque adeo iam oppletum oppidum est solariis, maior pars populi aridi reptant fame.

Ubili bogovi onoga što izmisli časove prvi, proklet bio i ko nas usreći sunčevim satom, koji mi, jadniku, razbija dane i secka na parčad. U mom detinjstvu je trbuh kazivao časove nama, i to daleko bolje i tačnije no ovi sada: uvek na jelo je zvao, sem kada ničeg ne beše. Danas se ne jede i kad se ima, sem ako ručak sat ne poželi: grad nam je prepun sad satova ovih, zato većinom mrtvi od gladi vuku se ljudi, mršavi, jadni.

Aliteracije i igre reči u ovom odlomku pokazuju da izgubljene palijate nisu uvek zaostajale za Plautovim pesničkim bojama i duhovitošću: Nije stoga čudno što je Varon i ovu Akvilijevu navodno pripisao Plautu, premda je Lucije Akcije u svojoj istoriji rimskog pozorišta pokazao da je njen pisac zapravo Akvilije.^[3]

1. William Beare, The Roman Stage, 1995; J. Wright, Dancing in Chains: The Stylistic Unity of the Comoedia Palliata, 1974.
2. Aul Gelije, Noctes Atticae, III, 3, 9. Prevela Radmila Šalabalić, u: Milan Budimir i Miron Flašar, Pregled rimske književnosti, 1991.
3. Lucije Akcije, Didascalica, fr. inc., Müller.