Ajutaja (tajlandski: พระนครศรีอยุธยา), punog imena Fra Nakhon Si Ajutaja, je glavni grad istoimene provincije u centralnom području Tajlanda. Nalazi se na otoku na spoju tri rijeke: Čao Praja, Pasak i Lopburi, 70 kilometara sjevernije od Bangkoka[1].
Ime grada potječe od naziva indijskog grada Ayodhya, rodnog mjesta Rame po epuRamajana (tajl. Ramakien). Ostali dijelovi službenog imena su titularni epiteti: fra znači "plemeniti" ili "kraljevski", nakhon znači "važni" ili "glavni", a sri na indijskom znači "sveti".
Historija
U 14. stoljeću Ajutaja se nalazila blizu obale tajlandskog zaljeva, a riječni nanosi su zatrpavali morsku obalu koja je danas podosta udaljena. Tu je kralj Ramathibodi I. 1350. godine osnovao Ajutaju, koja je postala prijestolnicom istoimenog tajlandskog kraljevstva. U njoj je kraljevalo 33 kralja, uključujući neobičnog sijamskog kralja Rama IV. koji je vladao od 1851.-68. godine.
Grad je podijeljen zavojem rijeke Čao Praja na čijem se otoku nalazi Stari grad, kanalom odvojen od Pa Saka na istoku i Klong Muanga na sjeveru. Od starih građevina najvažnije su:
Vat Fanan Čoeng (วัดพนัญเชิงวรวิหาร) iz 14. st. ima unutra jednu od najvećih skulptura Bude na svijetu
Vat Futai Savan (วัดพุทไธศวรรย์) je u 14. st. bio privremena rezidencija Ramathibodija I.
Vang Luang (วังหลวง, "Stara palača") je bila rezidencijom tajlandskih kraljeva
Vat Na Fra Men (วัดหน้าพระเมรุราชิการาม, "Hram kremiranja") je hram iz 13. stoljeća na suprotnoj obali rijeke Lopburi, a obnovljen je u 15. i 17. stoljeću. U njoj se nalazi 5.20 m visoka zlatna skulptura sjedećeg Bude.
Vat Jai Čai Mongkon (วัดใหญ่ชัยมงคล)) iz 1357. godine ima 80 m visok chedi
Ispred hrama Vat Lokaja Sutharama nalazi se 42 m duga skulptura Bude isklesana iz mjesnog monolita
Vat Mahathat (วัด มหาธาตุ พระนครศรีอยุธยา, "Hram velike i presvete relikvije") je izgrađen 1374. godine kada je vladao kralj Boroma Radschathirat I.
Vat Fu Khao Tong (วัด ภูเขาทอง, "Hram zlatne planine") je hram okji je 1387. godine izgradio kralj Ramesuan, a 80 m visok chedi (stupa) dao je izgraditi burmanski kralj Bayinnaung 1569. godine.
Vat Ratčaburana (วัด ราช บุรณะ พระนครศรีอยุธยา) je hram koji je dao izgraditi Borommaracha II. (v. 1424.-48.) s kriptom u kojoj su pronađeni mnoggi predmeti od zlata, između ostalog "klečeči slon" koji se danas nalazi u Nacionalnom muzeju Chao Sam Phraya.
Vat Fra Si Sanfet (วัดพระศรีสรรเพชญ) je budistički hram iz 15. stoljeća s visokim prangovima koji je ime dobio po 16 m visokoj pozlaćenoj skulpturi Bude
Palača Čandra Kasem (พระราชวัง จันทร เกษม, "Palača sretnog mjeseca") iz 1577. godine je izgrađena za vladavine kralja Maha Thammaracha za njegovog sina Naresuana Velikog
Vat Čai Vathanaram (วัดไชยวัฒนาราม, "Hram duge i slavne ere") je budistički hram koji je izgradio kralj Prasat Thong 1630. godine. On ima središnju platformu s po četiri manja pranga, okruženu s osam chedi kapela i zidom sa 120 sjedećih Buda, oslikanih crnom i zlatnom bojom.
Vat Fra Ram (วัดพระราม, "Hram svetog Rama", slika desno), osnovam 1369. godine, obnovljen je za kralja Borommakot od 1741.-42. god.
Vat Suvan Dararam (วัดสุวรรณดารารามราชวรวิหาร) je stariji hram koji je obnovljen kada je vladao kralj Puttha Yotfa Chulaloke (1782.-1809.).
Vat Fanan Čoeng
Vat Futai Savan
Rekonstrukcija Stare palače u parku Mueng Boran ("Stari Tajland")
Vat Na Fra Men
Vat Jai Čai Mongkon
Glava Bude zarasla u korijenje ispred Vat Mahathata
Ležeći Buda ispred Vat Lokaja Sutharama
Vat Fu Khao Tong
Vat Ratčaburana
Palača Čandra Kasem
Vat Čai Vathanaram
Vat Suvan Dararam
Izvori
↑Derick Garnier, Ayutthaya: Venice of the East, 2004., River books. ISBN974-8225-60-7.
↑George Modelski, World Cities: –3000 to 2000, Washington DC: FAROS 2003. ISBN978-0-9676230-1-6.