Abordaž ili abordaža (engleski boarding, francuski "abordage", njemački die Enterung) je manevar jednog broda radi zauzimanja protivničkog broda bliskom borbom, hladnim ili vatrenim oružjem na palubu, pošto prethodno pristane uz njega ili ga udari pramcem.
To je bio prvi oblik borbe na moru, u vrijeme kada ljudi nisu bili vješti u upravljanju brodom na vesla i kad su brodovi služili samo za prijevoz vojske. Ovaj način borne upotrebljavan je u Peloponeskom ratu sve dok se nije razvila vještina udara kljunom, poznata u povijesti kao kljunov udar.
Abordaže su primjenjivali vrlo mnogo Rimljani, čiji vojnici su bili dobri ratnici a slabi mornari i čiji su brodovi bili vrlo nepokretni. Oni su u Prvom punskom ratu primjenili tkz. abordažski most (1.corvus, manus ferrata), kako bi izbjegli udar pokretljivih kartaginskih brodova i što bolje iskoristili kvalitet svojih vojnika. Kad bi se približili protivničkom brodu na oko 11 m, bacili bi na njega most, koji bi se zakačio na njega pomoću posebnih kuka i onda bi vojnici prelazili s broda na brod, a protivnički brod bi bio onemogućen da im se približi. Prvu pobjedu na ovaj način su postigli 260. pne. u bitci kod Liparskih otoka.
Pojavom i razvojem brodskih topova i topništva, ova tehnika nestaje. Abordažu su vrlo uspješno i često uoptrebljavali pirati pri napadu na trgovačke brodove. Posljednja bitka koja se vodila sa brodovima na vesla i pomoću ove tehnike je Lepantska bitka 1571. godine.
U kasnijim ratovima upotreba abordaža bila je slučajna ili vezana za naročite okolnosti. Tako je poznato da je u noći 20. travnja 1917. godine jedan britanski brod slučajno udario jedan njemački brod u Doverskom tjesnacu.
Također je britanski razarač Cossack 16. veljače 1940. godine izvršio iskrcavanje na njemački ratni brod Altmark i oslobodio britanske ratne zarobljenike.
