Čišćenje suhim ledom je oblik čišćenja pomoću sitnih granula smrznutog ugljičnog dioksida. Pomoću stlačenog zraka ove se granule odnosno prah prskaju na površinu koja se čisti. Osim u tehničke svrhe danas se koristi i u konzerviranju restauriranju kulturne baštine (npr. konzervacija ostataka vojnog broda USS Monitor, tehniku koristi i Philadelphia Museum of Art).
Metoda je slična drugim metodama pjeskarenja, poput pjeskarenja pijeskom ili plastičnim granulama odnosno orahovom ljuskom. No kako se koristi peletirani suhi led koji pri udaru u površinu sublimira i povećava obujam oko 800 puta, tehnika nije abrazivna, materijal nije vodljiv, nezapaljiv je i nije otrovan.
Sredstvo za čišćenje
gustoća (g/cm³)
Tvrdoća
Veličina zrna (mm)
dostupna hrapavost površine 1)
Peleti suhog leda
1,56
2 (po Mohsu)
L:5-10mm, d:3-4mm
nema abrazivnog djelovanja
1) Željezo bez prevlaka.
Sigurnost
Ugljični je dioksid toksičan pri koncentraciji iznad 1 %,[1] i može rezultirati asfiksijom ako se ne radi uz primjereno provjetravanje. Normalna temperatura suhog leda je -78 °C pa kod rada obvezno treba koristiti termoizolirajuće rukavice. Zaštitne naočale i zaštita od buke također su obvezni.
Povijest
Prvi sustav za čišćenje suhim ledom razvila je ratna mornarica SAD 1945. godine. Prvi patenti za suvremene sustave čišćenja suhim ledom javljaju se oko 1986. godine (U.S. Patent 4,617,064.).
Dodatna literatura
Kretzschmar,M. CO2-Schneeentstehung und deren Wirkung auf die Effekte beim CO2-Schneestrahlen.,Stuttgart 2016.