Bila je kći Roberta I., vojvode od Parme i njegove druge supruge infante Marije Antónije Portugalske, preko koje je bila unuka kralja Miguela I. Portugalskog.
Godine 1911. udala se za posljednjeg austrougarskog vladara Karla I. Austrijskog. Okrunjena je s njim 1916.
Nakon Karlove smrti živjela je u Belgiji, a nakon toga u SAD-u kako bi se na kraju smjestili u kanadskiQuébec u kojem se govori francuski, jezik kojeg su članovi carske obitelji dobro poznavali. Ostavši bez svih primanja iz Europe, carska obitelj je osiromašila.
Zita se u Europu vratila 1952. godine, u Luksemburg, gdje se brinula za svoju staru majku. Kad je austrijska vlada 1982. godine popustila u sprječavanju ulaska Habsburgovaca u Austriju, bivša carica se nakon šest desetljeća vratila u zemlju. Sljedećih nekoliko godina Zita je nekoliko puta posjetila svoju austrijsku domovinu te se čak pojavljivala na austrijskoj televiziji, gdje je iznijela mišljenje da sin cara Franje Josipa, prijestolonasljednik Rudolf, i njegova ljubavnica, Mary von Vetsera, nisu počinili samoubojstvo, već da su navjerojatnije ubijeni.
Umrla je 1989. godine u 96. godini života u Zizersu, u Švicarskoj. Pokopana je u Carskoj kripti u Beču s ostalim Habsburgovcima.
