Vojko Andrijašević (Split, 2. veljače 1922. − 27. veljače 1994.) je bio hrvatski nogometaš i nogometni djelatnik. Nogomet je, kao junior, počeo igrati u nižerazrednom splitskom klubu "Majstor s mora" (bivši "Vuk"), koji se 1940. spojio s RNK Split. Pristupio je partizanima 1942., još prije kapitulacije Italije, a postoji podatak da se početkom 1945., u činu potporučnika, nalazio na dužnosti tehničkog referenta Sekcije za vezu Štaba VIII. Udarnog Korpusa NOVJ.[1] Obnovljeni Hajduk vratio se u Split u jesen 1944. Kako je to bila operativna zona njegovog korpusa, svakako je po dužnosti s njim održavao vezu još i ranije, a kako se prije rata bavio nogometom, priključen je ekipi, te je nastupio već na čuvenoj utakmici 26. prosinca 1944. u Splitu (dok je i dalje obavljao dužnost u Štabu Korpusa) koju je Hajduk, kao vojna reprezentacija NOVJ, igrao protiv vojne reprezentacije Velike Britanije i dobio, golom Frane Matošića, rezultatom 1:0. Hajduk je nastupio u sastavu Miljenko Krstulović, Jozo Matošić, Ljubomir Kokeza, Miljenko Batinić, Ervin Katnić, Slavko Luštica, Ivo Alujević, Frane Matošić, Vojko Andrijašević, Žarko Rosić↑1 , Ivo Radovniković, a za britansku Armiju igrali su Platt (Arsenal), Pemberton (West Bromwich), Beatty (Preston), Davies (Everton), Pryde (Blackburn), Mosgrave (West Ham), Harris (Cardif City), Stuart (Manfield), Swanscoe (Manfield), Rudd (Manchester City),
Smalley (Blackpool).[2]
Nakon rata ostao je u Hajduku i aktivno igrao do 1952. godine (jesenja sezona prvenstva 1952./53.), postigavši 294 gola na 154 utakmice, po čemu je 17-ti na "vječnoj" listi strijelaca (u svim utakmicama, računajuci i prijateljske). S Hajdukom je osvojio dvije titule državnog prvaka (1950. i 1952.) Jugoslavije i dvije titule prvaka FD, odnosno NR Hrvatske (1945. i 1946.).
Po okončanju aktivne igračke karijere ostao je u klubu obavljajući razne dužnosti, uključujući i sportskog direktora i urednika Hajdukovog vjesnika (koji je tada nazvan samo "Hajduk"), klupskog glasila, a ranih 60-tih bio je smatran "sivom eminencijom" Hajduka. Tako je optužen i za navodni pokušaj potkupljivanja Dinamovog vratara Zlatka Škorića pred čuvenu utakmicu u Zagrebu, kada je Hajduku bila neophodna pobjeda za opstanak u ligi. Iako je Škorić navodno odbio pokušaj i prijavio ga svojoj upravi, Hajduk je golom Hlevnjaka pobijedio s 1:0, ali je ostao bez predsjednika Petra Rončevića i potpredsjednika Dušana Stipanovića Gusine, koji su pretrpjeli srčane udare. Rončević je prevezen u bolnicu i preživio, ali je Stipanović preminuo u svlačionici neposredno nakon utakmice.[3]
- Statistika u Hajduku[4]
| Natjecanje
|
Nastupi
|
Zgoditci
|
| Prvenstvo |
45 |
27
|
| Kup |
2 |
0
|
| Superkup |
0 |
0
|
| Međunarodne |
0 |
0
|
| Splitski podsavez |
0 |
0
|
| Ukupno |
47 |
27
|
| Prijateljske |
247 |
127
|
| Sveukupno |
294 |
154
|
Napomene
- ↑1 Žarko Rosić, zrakoplovni časnik, prije rata prvotimac nogometnog kluba Split, za tu priliku doveden je iz Divulja, kamo se vratio u svoju jedinicu odmah po završetku utakmice.
Izvori
