Potomak stare požeške obitelji, najstariji hrvatski humboltovac, i prvi hrvatski doktor elektrotehničkih znanosti, osnivač je i 30-godišnji predstojnik Zavoda za automatiku i računalno inženjerstvo Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Nakon diplomiranja za elektrostrojarskog inženjera na zagrebačkom Tehničkom fakultetu (1939) i stjecanja akademskoga stupnja doktora tehničkih znanosti (s temom vezanom za poboljšanje asinkronih elektromotoraNikole Tesle, "Pojava nadvalova u krletkastim rotorima s velikim brojem utora") na bečkoj Tehničkoj visokoj školi (1944) svoj je znanstveni vijek od 1949. godine, profesor Muljević proveo na zagrebačkom Elektrotehničkom fakultetu, kojemu je bio i dekan. Na fakultetu je osnovao Zavod za automatiku i računalno inženjerstvo, potaknuo je osnivanje seminara JUREMA (danas KOREMA) i desetak godina bio njegov predsjednik, pokretač je i glavni urednik časopisa Automatizacija i Hrvatsko sveučilište, pokretač je i organizator Tehničke enciklopedije Leksikografskoga zavoda u Zagrebu i član prvoga redakcijskoga odbora, jedan je od utemeljitelja Tehničkoga muzeja u Zagrebu, jedan je od pokretača i prvi predsjednik Zajednice diplomiranih inženjera Elektrotehničkog fakulteta u Zagrebu "Alma Matris Alumni Croatiae ETF Zagreb" (AMAC-a).
Kruna je njegova rada zacijelo impresivna bibliografija radova: objavio je oko 450 znanstvenih i stručnih priloga, knjiga, udžbenika i sveučilišnih skripata, a sastavio je, objavio ili uredio i nekoliko rječnika iz područja mjerenja, automatske regulacije i automatizacije.
Posljednje godine
Posljednje godine svoga plodnog života Muljević je posvetio istraživanju povijesti tehnike, poglavito elektrotehnike, te usustavljanju hrvatskog elektrotehničkog nazivlja, završavajući golemi projekt Hrvatsko-njemačkog rječnika elektrotehničkog nazivlja (Školska knjiga, 2001.). Dobar je dio istraživanja povijesti tehničkih znanosti u Hrvata posvetio je i njezinim velikanima, poglavito Faustu Vrančiću i Nikoli Tesli, ali i onima koje poznaje tek uži krug stručne javnosti, poput Ivana Krstitelja Rabljanina i Josipa Jurina. O svakomu je od njih strpljivo prikupljao podatke i objavio ih kao znanstvenopopularne knjige. Povodom obilježavanja 150-godišnjice rođenja Nikole Tesle, u Tehničkom muzeju u Zagrebu predstavljena je preštampana doktorska disertacija prvog doktora tehničkih nauka u Hrvata, prof. Vladimira Muljevića, koji je još prije 63. godine, samo godinu dana od Tesline smrti u Americi, doktorirao na bečkom sveučilištu na temi poboljšanja rada asinkronih motora Nikole Tesle, čime je među prvima u svijetu uočio Teslinu genijalnost, i usudio se o njoj pisati u Beču 1944. godine. (Tesla je tada bio američki državljanin, a Beč okupiran od strane Nijemaca).
Djela
Nepotpun popis:
Teorija automatske regulacije, Sveučilište u Zagrebu, Elektrotehnički fakultet, Zagreb, Sv. 1/1 : 1972. Sv. 3/1 : 1980.
Ljevač zvona i topova Ivan Krstitelj Rabljanin, SIZ za kulturu općine, Rab, 1990.
Ekspedicija Varaždinca Ferdinanda Konšćaka D. I. od Donje Kalifornije do rijeke Kolorado 1746. godine, Art Studio Azinović, Zagreb, 1996.
Elektrotehnički rječnik njemačko-hrvatski, Školska knjiga, Zagreb, 1996.
Faust Vrančić: prvi hrvatski izumitelj, Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, 1998.
Telegrafija: kronologija razvitka u svijetu i u Hrvatskoj, Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, 1998.
Elektrotehnika: kronologija razvitka u Hrvatskoj, Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, 1999.
Ivan Krstitelj Rabljanin: slavni hrvatski ljevač, Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, 1999.
