Vještina označava općenito naučen ili stečen dio ponašanja. Pojam vještine se time razlikuje od pojma sposobnosti, koja se smatra preduvjetom za ostvarivanje vještina. Vještina je mogućnost pojedinca za brzo i točno izvođenje niza sustavno organiziranih operacija ili sklopova operacija za lakše i uspješnije obavljanje nekog zadatka.[1]
Obično se razlikuju psihomotoričke vještine, kod kojih je bitna motorička komponenta (npr. vožnja biciklom), i verbalno-simboličke vještine (npr. dekodiranje Morseovih znakova).
Stjecanje vještina
Stjecanje vještina ne ovisi isključivo o darovitosti, nego i od
Stjecanje nove vještine pretpostavlja određene prethodne sposobnosti i/ili vještine.
Ako netko ima posebnu ili natprosječnu sposobnost za savladavanje neke vještine, govori se o talentu ili darovitosti (npr. velika motorička spretnost kod učenja stolnog tenisa).
S druge strane, korištenje vještina ima središnju ulogu u socijalizaciji pojedinca. Vještine pomažu u pronalaženju i izgradnji mjesta u društvu. Nedostatak određenih vještina može dovesti do ogromnih problema u socijalizaciji. Vještine su odlučujuće pri dodjeli društvene uloge i statusa neke osobe.
Temeljne vještine
U društvu se temeljne vještine očekuju od svakog. To su općenito govor i razumijevanje materinjeg jezika, čitanje, pisanje, vladanje osnovama računanja, poznavanje novca, prometnih pravila i drugo. One se općenito stječu socijalizacijom u obitelji, dječjem vrtiću i u školi. Ako neka osoba ne vlada temeljnim vještinama, imat će velikih problema sudjelovati u uobičajenom životu, odnosno u savladavanju svakodnevnih zadataka. To u nekim uvjetima vodi društvenom izopćenju.
Primjeri vještina
Vidi još
Izvori
- ↑ Hrvatska opća enciklopedija, svezak 11, str. 444, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2009.
Vanjske poveznice
