Ustaše su ga uhitili u ljeto1941. godine i interniran u logor Kerestinec. Iz logora je bio odveden u bolnicu iz koje je uz pomoć željezničke organizacije KPH (braća Ico i Dado Očak) bio oslobođen. Narodnooslobodilačkom pokretu priključio se krajem 1941. godine, na području Moslavine. Tijekom prve ratne godine, Jeđut je bio jedan od najaktivnijih partijskih radnika i revolucionara u Moslavini. U jesen1942., bio je izabran za tajnika Okružnog komiteta KPH za Čazmu.[1]
Poginuo je u borbama protiv neprijatelja na Kalniku 1944. godine.
Nasljeđe
Poslije rata, po njemu je trnjansko kulturno-umjetničko društvo nazvano „Vinko Jeđut“. Ime KUD-a je 1990-ih promijenjeno u KUD „Željezničar“. U dvorištu ispred dvorane KUD-a nalazi se njegova bista.[2] Jedna zagrebačka ulica nosi njegovo ime.[3]