Viktor Gjurkovečki (Zagreb, 8. prosinca 1857. – San Francisco, prosinca 1938.), hrvatski liječnik i javni djelatnik[1] u hrvatskom iseljeništvu[2]
Životopis
Rođen u Zagrebu. U Zagrebu završio gimnaziju.[2] U Beču je studirao medicinu 1881.[2] i usavršio pedijatriju. Vratio se u Zagreb gdje je radio kao vojni, praktični i sudski liječnik[3] i vještak.[2] Zalagao se za to da se dojenčad hrani na prsima, za to da se liječe i mliječne zube te poštuje individualnost djeteta u odgoju.[3] Član Zemaljskoga zdravstvenog vijeća.[2]
U Zagrebu je objavio Zdravoslovje djeteta 1881. godine. Godine 1883. preveo se s francuskog po Delpech-u i u Zagrebu objavio Prvi znaci priljepčivih bolesti pojavljajućih se kod školske djece : za porabu župnikom, učiteljem i roditeljem.[4]
U Zagrebu je bio prvi glavni urednik Liječničkog vjesnika. Uređivao ga je 1885. Poslije Gjurkovečkog Vjesnik uređuje Antun Lobmayer.[5]
Emigrirao je 1890. u SAD.[2] Djelovao pod imenom Victor G. Vecki.[3] Radio je u San Joséu, potom u San Franciscu. Bavio se bavio urologijom, venerologijom i seksologijom.[1] Osobito se bavio patologijom i liječenjem muške spolne nemoći.[3] Također se bavio zdravstvenim temama prevencijom preranog starenja, temom alkohola i prohibicije i važnošću preventivne medicine.[2]
Obnašao visoke dužnosti u američkim liječničkim organizacijama. Preko dva desetljeća delegat Kalifornijskoga liječničkog društva u Američkom medicinskom društvu. Predsjedavao urološkim odjelom Kalifornijskoga liječničkog društva. Pisao za Pacific Medical Journal iz San Francisca.[2]
Bio je jedan od najuglednijih hrvatskih iseljenika u Americi, koji se također isticao u nacionalno-političkom i društveno-prosvjetnom radu.[1] Zauzimao se za suradnju iseljenika iz slavenskih zemalja.[3] Djelovao u društvu Hrvatska sveza na Pacifiku te bio odbornik u češkom klubu.[2]
Bavio se i beletrističkim radom.[1] U Bostonu je 1931. objavio zbirku novela.[3]
Izvori
