Područje današnje Općine Veliki Grđevac nastalo je tijekom Domovinskog rata izdvajanjem iz bivše općine Grubišno Polje.
Grđevački kraj proteže se od jugozapadnih obronaka Bilogore, preko rijeke Česme prema krajnjim sjevernim padinama Moslavačkog gorja.
Kraj oko Velikog Grđevca obilježavaju vlažne livade pod bilogorskim bregovima.
Po popisu iz 2001. godine, općina Veliki Grđevac je imala 3313 stanovnika[4] te 1157 obiteljskih kućanstava.[5]
Područje općine nastanjuju uglavnom Hrvati s 80,41 %. Od manjina, zastupljeni su Srbi s 8,06 %, Česi s 4,77 % i Mađari s 2,51 %. Ostale nacionalne manjine zastupljene su s manje od 1 %.
Općina Veliki Grđevac: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
1991. – 1525 (Hrvati – 1055, Srbi – 260, Jugoslaveni – 51, ostali – 159)
1981. – 1639 (Hrvati – 917, Srbi – 293, Jugoslaveni – 254, ostali – 175)
1971. – 1849 (Hrvati – 1221, Srbi – 379, Jugoslaveni – 22, ostali – 227)
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, naselje je imalo 1358 stanovnika[4] te 471 obiteljskih kućanstava.[5]
Povijest
Srednjovjekovna hrvatska država u svojim podjelama na županije u svom kontinentalnom (tada "slavonskom" ili "panonskom") dijelu, među ostalima, dala je organizirati i grđevačku županiju čije se središte nalazilo u kastrumu nedaleko današnje grđevačke osnovne škole.
Iako sama županija nije postojala dovoljno dugo da bi povijesti dala značajne velmože ili, pak, vojskovođe, njeni su župani odigrali značajnu ulogu u sprječavanju turskih napredovanja prema zapadu.
Veliki Grđevac je u kasnom srednjem vijeku bio sjedištem upravne i crkvene župe koja se spominje još 1334. i 1501. godine. Nakon turskih pustošenja, župa je obnovljena 1789. godine. Godine 1827. izgrađen je župni stan dok je 1832./1833. podignuta velika župna crkva Duha Svetoga.[6]
Sredinom listopada održava se Velikogrđevačka komušana, tradicionalna manifestacija koja prikazuje običaje vezane uz berbu kukuruza uz kulturno umjetnički i zabavni program.
↑Bosiljka Janjatović, Represija spram hrvatskih seljaka 1918. — 1921. // ČSP, Vol. 25, br. 1/1993., str. 25. – 44.
»Pobuna je počela 2. rujna 1920. u selu Velikom Grđevcu, a ugušena je u svim županijama polovicom rujna iste godine. Ugušena je u krvi; u pomoć žandarmeriji stigla je i vojska. Bilo je mrtvih i ranjenih na obje strane. Ubijeno je 25 osoba, a među njima 15 seljaka. (…)«