Velika loža Ivanovskog reda Ugarske i Veliki orijent Ugarske su se ujedinili u ožujku 1886. godine formirajući novu Veliku simboličku ložu Ugarske koja se tada sastojala od 26 loža koje su imale ukupno 1800 članova.[2][3]
Do Prvog svjetskog rata Velika loža imala je 32 lože u Budimpešti, 51 u široj Ugarskoj, te 20 loža u pograničnim područjima i susjednim državama s preko 10.000 članova. Velika loža bila je nadaleko priznata kao regularna u cijelom masonskom svijetu.[2][3]
Velika simbolička loža Ugarske je ponovno oživljena 1946. godine i vrlo brzo se razvijala tako da je do 1950. godina imala člans 1500 članova u 11 loža u Budimpešti i tri u široj Ugarskoj (Debrecin, Nyíregyháza i Segedin).[2][3]
Mađarska tajna policija je 12. lipnja 1950. godine okupirala je i zaplijenjena zgradu Velike lože u Budimpešti, a Velika loža je nasilno raspuštena. Nakon toga je osnovan Masonski fond za pomoć Mađarskoj pod pokroviteljstvom austrijske i njemačke velike lože, koje su se brinule za masone u Mađarskoj. Mađarski masonski izbjeglice osnovali su lože u Kanadi, Sjedinjenim Državama, Argentini, Brazilu, Francuskoj i Austriji.[2][3]
Primarni masonski obred Velike simboličke lože Ugarske je Ivanovski obred. Velika loža upravlja simboličkim stupnjevima plave lože (učenik, pomoćnik i majstor) i delegira upravljanje visokim masonskim stupnjevima.
.jpg)
