Upravna podjela Osmanskog Carstva

Upravna podjela Osmanskog Carstva

Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava)Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak.

Osmanlijsko Carstvo, 1481. – 1683.

Zajedno s njegovim provincijama, Osmansko Carstvo se sastojalo od tri sizerenske države koje čine (Krimski Kanat, Vlaška, Moldavija) i Transilvanija, kneževine pod sizerenstvom Porte.

Provincije

Osmanlijsko Carstvo je bilo podijeljeno na provincije zvane vilajeti, beglerbegluci (beglerbegovine), ejaleti ili pašaluci. U različita vremena, broj provincija se mijenjao, od tridesetšest do nešto iznad dvadeset, da bi mnoge od njih bile izgubljene tokom Prvog svjetskog rata. Na vrhuncu moći, carstvo je imalo 29 provincija. Provincije Rumelija i Anadolija su bile pod direktnom upravom sultana. Preostalih 27 su kontrolirali beglerbegovi ili valije (guverneri).

Rumelija	Anadolija	Rum
Karaman	Asirija	Egipat
Sirija	Dijarbekir	Kurdistan
Dulgadir	Egejski otoci	Erzurum
Van	Šehrizor	Bagdad
Buda	Bosna	Temišvar
Kanjiža	Özi (Očakov)	Trabzon
Tripoli	Cipar	Tunis
Moreja (Peloponez)	Alžir	al-Hasa
Alep	Mosul	Basra
Hidžaz	Vlaška (sizerenstvo)	Moladvija (sizerenstvo)
Krimski Kanat (vazalska država)	Transilvanija (sizerenstvo)

Poslije 1861., također je stvoren autonomni vilajet Libanon, koji je proizvod europskog pritiska da se maronitskim kršćanima dade domovina.

Potprovincije

Osmanlijske provincije su se dalje dijelile na manje upravne jedinice poznate kao sandžaci, kojima je upravljao sandžakbeg. Ovi su se zatim dijelili na timare i zeamete ili zijame. No, neki sandžaci, poput jeruzalemskog, nisu bili dio provincije.

Sandžaci su također mogli biti podijeljeni u kapetanije ili kaptanluke (na turskom, kaptanlık).