Nakon što je na jednom prijemu napao i vrijeđao Talijane zbog djelovanja njihove vojske na području NDH i suradnje s četnicima, Pavelić ga je 9. veljače1942. godine lišio čina i isključio iz ustaškog pokreta. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. rehabilitiran je. U prosincu 1944. unaprijeđen je u čin generala te imenovan zapovjednikom 13. divizije Hrvatskih oružanih snaga.
U svibnju 1945. godine bježi u Austriju, gdje ga zarobljavaju Britanci. Kada je čuo da ga namjeravaju izručiti komunističkim vlastima Demokratske federativne Jugoslavije, izvršio je samoubojstvo ispijanjem otrova. Otrov je ispila i njegova supruga, ali je u bolnici spašena.
Prije nego što si je oduzeo život, da ne bude izručen jugoslavenskim partizanima, hrvatski general Tomislav Rolf je uzviknuo: "Hrvatska, moja draga domovina, propala je!".[1]
Počasti
General Rolf odlikovan je kao poručnik Austrougarske vojske od 1. svibnja1917., srebrnom medaljom za hrabrost II. stupnja i medaljom za ratne zasluge. U NDH je odlikovan vojničkim redom Željeznog trolista IV. stupnja s hrastovim grančicama.
Pokopan je na vojničkom groblju u Völkermarktu, gradiću udaljenom od Bleiburga 20-ak kilometara; na tom groblju počivaju posmrtni ostatci 301 vojnika, od kojih je 30-ak Hrvata, bivših vojnika i časnika NDH.
Na dan 16. svibnja2014. dvojica članova Počasnog bleiburškog voda postavili su sliku generala Rolfa na njegov nadgrobni spomenik, tako da je general Rolf ujedno i prvi Hrvat na tome groblju koji je dobio i sliku na spomeniku.[2]
Literatura
Jelić-Butić, Fikreta: Ustaše i NDH, Zagreb: Sveučilišna naklada LIber i Školska knjiga, 1977.
↑Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. listopada 2013. Pristupljeno 12. veljače 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
