Osnovnu je školu završio u rodnom Borovu Naselju, a srednju i Višu građevinsku školu u susjednom Vukovaru. Prije rata bio je poslovođa u građevinarskom poduzeću Borovu. Obnašao je mjesto šefa gradilišta i šefa sektora. Došao je do mjesta člana uprave SOURBorovo.[2]
Prvi puta za Tomislava Merčepa u hrvatskoj javnosti čuje se 1990. godine kada je kao kandidat HDZ-a (Hrvatske Demokratske Zajednice) na prvim višestranačkim izborima ušao u vukovarsku gradsku vladu i postao sekretar narodne obrane. U vrijeme prvih predratnih napetosti veoma je aktivan - organizira seoske straže i nabavlja oružje, smijenio je sve direktore tvornica, preuzeo je radijsku postaju i postao praktički prvim čovjekom policije. Nakon glasina o specifičnim ispitivanjima u podrumu Policijske uprave i tajanstvenim nestancima ljudi, sredinom kolovoza uhićuje ga skupina njegovih suradnika, ali je uskoro pušten i s obitelji odlazi u Zagreb, tjedan dana prije početka velikosrpskeagresije na Vukovar.
Uskoro je imenovan za savjetnika ministra unutarnjih poslova, te je dobio dvoetažni stan na Jarunu iz kojeg je odlazio na hrvatska ratišta. O njegovim izletima na ratišta uskoro počinju stizati i izvješća međunarodnih tijela i humanitarnih organizacija. Nakon što je u kolovozu1992. poražen na izborima za Zastupnički domSabora, godinu dana kasnije uspio je ući u Županijski dom. Politički pad počinje na Trećem saboru HDZ-a, kada ga je predsjednik Tuđman optužio za stvaranje tajnih terorističkih organizacija.[3] Uskoro istupa iz HDZ-a, a 3. ožujka1997. daje ostavku na mjesto savjetnika u Ministarstvu unutarnjih poslova. Nezadovoljan listama HDZ-a za izbore u Podunavlju sastavlja svoju listu s kojom osvaja dva mandata u vukovarskom vijeću. Nešto kasnije osnovat će i vlastitu stranku - Hrvatsku pučku stranku (HPS).
Presuda za ratne zločine
Nakon šokantnih izjava Mire Bajramovića (krajem listopada1997. u splitskom listu Feral Tribuneu), pripadnika specijalne jedinice MUP-a pod zapovjedništvom Tomislava Merčepa, a koji je detaljno opisao zločine, ubojstva i mučenja za koje je rekao da su ih počinili pripadnici postrojbe,[4] uključujući i njega osobno[nedostaje izvor], u Gospiću, Pakračkoj Poljani i Slanom, policija ga je istog dana privela u istražni zatvor. Dan kasnije javljeno je da su privedena i trojica drugih članova jedinice - Munib Suljić, Nebojša Hodak i Igor Mikola. Tomislav Merčep tada u interviewu TV Mreži kazuje:
»Pravna država djeluje samo onda kada treba djelovati protiv Hrvata i protiv onih koji su stvarali ovu hrvatsku državu, i mi smo sve manje zadovoljni tom pravnom državom. Ja Mira Bajramovića ne poznajem. Tomislav Merčep nikoga nije uhapsio, a još manje nekoga držao u zatvoru. Pa nisam ja netko tko može nekoga držati u zatvoru! ... Tomislav Merčep ne prijeti nikome. Međutim, zasigurno nisam čovjek koji u nedogled trpi nepravdu. Tražim zaštitu hrvatske pravne države!«
Iste godine u javnost izašao je (Feral Tribune, br. 627) i dramatični apel što ga je Marin Vidić Bili, bivši povjerenik vlade Republike Hrvatske za Vukovar u kolovozu 1991. godine uputio najvišim predstavnicima tadašnje vlasti (predsjedniku Republike, premijeru, ministrima obrane i policije), ali i nekolicini oporbenih čelnika (Ivici Račanu, Savki Dabčević - Kučar, Draženu Budiši i Marku Veselici) tvrdeći ovo o djelovanjima postrojbama pod zapovjedništvom Tomislava Merčepa. Evo izvatka iz tog pisma:
»Imenovanjem Merčep Tomislava za sekretara Općinskog sekretarijata u Vukovaru došlo je do uzurpacije vlasti i koncentracije funkcija u jednoj osobi i to predsjednika HDZ-a te faktički zapovijedanja ZNG-a, policijom te civilnim organima vlasti. Okružen ljudima sumnjivih moralnih i stručnih kvaliteta, bivšim kriminalcima, preuzeli su apsolutno nadzor nad svime u Općini Vukovar, ne prezajući od nasilnih i represivnih mjera nad građanima Općine Vukovar (bespravnim upadajem u privatne stanove, upućivanjem usmeno i pismeno u napuštene stanove osoba koje su tražile smještaj, pljačkanjem stanova, oduzimanjem privatnih vozila, nasilnim privođenjem na saslušanje pa čak i egzekucije. Takvim ponašanjem stvorio je u gradu opću psihozu straha među hrvatskim i srpskim pučanstvom što je rezultiralo masovnim bijegom iz grada, totalnom blokadom rada policije, ZNG-a, organa uprave i stvorilo opću konfuziju...[2]«
Nakon promjene vlasti u Hrvatskoj početkom 2000-ih, krenule su glasine da će MKSJ podignuti optužnice protiv Merčepa. To se nije dogodilo. U međuvremenu je dvaput pretrpio moždani udar koje je uspio preživjeti, ali ga je doveo do invalidnosti: otežano se kreće i govori.[5] Prvi je pretrpio 19. veljače2007.[6]
Prosinca2010. hrvatske su vlasti nakon pritiska Amnesty Internationala uhitile i pritvorile Tomislava Merčepa. Uslijedio je niz kritičkih napisa u medijima, na što su reagirali u rodnom kraju njegovih roditelja, izrazivši mu potporu,[7] na što su neki iz medija reagirali.[8]
U svibnju2016. godine je nakon četverogodišnjeg suđenja nepravomoćno osuđen na 5 i pol godina zatvora za ratni zločin nad srpskim civilima.[9] Sredinom veljače2017. godine, donesena je odlukom Vrhovnog suda pravomoćna presuda koja je preinačena u zatvorsku kaznu od 7 godina.[10]
Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata objavila je kako je Tomislav Merčep umro 16. studenoga2020. godine nakon duge i teške bolesti.[1]
