Tanšan

Dodaj infookvir "gorje".
(Primjeri uporabe predloška)
Tanšan iz svemira (Chelys, 2011.)

Masiv Tanšan (kineski: 天山, Tiān Shān, kirgijski: Теңир тоо) prevedeno „Nebeske planine” ili „Božanske planine” je veliki planinski masiv u centralnoj Aziji[1] koji dijeli Sjeverni od Južnog Turkestana; jedan od najvećih planinskih lanaca na svijetu gdje su planine visina od 700 do 7.439 m.

Kineski dio Tanšana, poznat kao „Tanšan Xinjianga”, je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2013. godine kao „jedinstveno zemljopisno područje slikovite ljepote sa spektakularnim snježnim vrhovima, ledenjacima, nedirnutim šumama i livadama, bistrim rijekama i jezerima, te dubokim klancima”.[2] Također, zapadni dio Tanšana, koji pripada Kazahstanu, Kirgistanu i Uzbekistanu, je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2016. godine kao „različiti krajolici iznimno bogate bioraznolikosti”.[3]

Karta drevnog puta svile s Tanšanom u sredini
Jezero Tianchi („Nebesko jezero”) na gorju Bogda (Kina)

Naziv

Vrh Pobjede, najviši vrh Tanšana

Naziv mu potječe od kineskog 天山 (Tiān Shān), što doslovno znači „Nebeske planine”; što je isto značenje i njegova naziva na kirgijskom Теңир тоо (Tengri-Too), kašaškom Хан Тәңірі (Han Tengri), mongolskom Тэнгэр уул (Tenger Uul) i ujgurskom تەڭرى تاغ (Tengri Tah).

Kineski naziv vjerojatno potječe od Hunnu naziva za Nanshan gorje, koje se nalazi 1.500 km prema jugoistoku od Tanšana, a koji je prvi zabilježio Sima Qian u svom djelu Zapisi velikog povjesničara iz 91. pr. Kr., kao naziv za pradomovinu Hunnu naroda Jueži.[4]

Ime gorja Tanu-Ola u južnom Sibiru je nastalo iz tuvanskog naziva Таңды-Уула (Tangdi-Uula), što također znači „Nebeske planine”.

Zemljopisne odlike

Tianshan Xinjianga
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država NR Kina
Godina uvrštenja2013. (37. zasjedanje)
VrstaPrirodno dobro
Mjerilovii, ix
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:1414
Koordinate41°58′6″N 80°21′15″E / 41.96833°N 80.35417°E / 41.96833; 80.35417
Tianshan na zemljovidu Kine
Tianshan
Tianshan
class=notpageimage|
Lokacija Tianshana u Kini
Zapadni Tanšan
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Kazahstan Kirgistan
Uzbekistan
Godina uvrštenja2016. (40. zasjedanje)
VrstaPrirodno dobro
Mjerilox
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:1490

Masiv Tanšan se prostire od istoka prema zapadu gotovo 2.800 km (što ga čini jednim od najduljih planinskih masiva u središnjoj Aziji) preko Kazahstana, Kirgistana (koji je gotovo cijeli na zapadnom dijelu Tanšana) i Kine do Uzbekistana, a širok je od 500 do 300 km, s površinom od 1.036.000 km²[1] Jugoistočnu granicu Tanšana uokviruje pustinja Taklamakan, a južnu Tarimska zavala, dok se na jugozapadu veže za gorje Pamir (odakle se spušta do pakistanskog Hindukuša), a na sjeveroistoku se veže za mongolski dio gorja Altaj.

Geološki, Tanšan je mlado gorje, dio himalajskog orogenskog pojasa koji je nastao srazom Indijske i Euroazijske ploče u kenozoiku.

Najviši vrh Tanšana je Vrh Pobjede (kirgiški: Жеңиш чокусу, Džengiš Čokusu) visine 7.439 m,[1] koji je i najviši vrh Kirgistana, na granici s kineskom autonomnom pokrajinom Xinjiang. Na Tanšanu se nalaze i brojnim drugi vrhovi koji prelaze 6.000 m, kao što je Hantengri (7.010 m ) koji pripada Kini, Kirgistanu i Kazahstanu, čiji je i najviši vrh. Prijelaz Torugart (3.752 m) se nalazi između Kazahstana i Xinjianga.

Tanšan ima brojna jezera i izvor je brojnih rijeka kao što su Sir-Darja, Ili i Tarim.

Sjeverni Tanšan se sastoji od više gorja: Talas Alatau (Uzbekistan, Kirgistan i Kazahstan), Kirgiški Alatau, Kuruktag i Terskej Alatau (Kirgistan), Kungej Alatau (Kirgistan i Kazahstan) i Transili Alatau (Kazahstan).

Između kirgiških gorja Kungej i Terskej, na 1.606 m nadmorske visine, nalazi se veliko slano jezero Issyk-Kul. Još jedna prirodna znamenitost na sjeverozapadu Tanšana je 15 km dug i 500 m dubok klanac rijeke Aksu, koji se nalazi u Kazahstanu, 200 km sjeveroistočno od Taškenta.

Tanšan Xinjianga

U Kini, Tanšan se sastoji od četiri gorja (Tomur, Kalajun-Kuerdening, Bayinbukuke i Bogda) koja prekrivaju površinu od 606.833 ha. Ova gorja se uzdižu iznad pustinje Taklamakan stvarajući jedinstven vizualni kontrast između toplih (suvih i pustih) i hladnih (vlažnih i bujnih) krajeva. Njihov reljef i ekosustavi su sačuvani od pliocena i predstavljaju izvanredan primjer neprekinutih bioloških, ekoloških i evolucijskih procesa. Tu obitava veliki broj endemskih i reliktnih biljnih vrsta od kojih su mnoge rijetke i ugrožene vrste[2] (kao što je smreka Picea schrenkiana).

  • Ledenjak kod 6.627 m visokog vrha Xuelian Feng („Snježni lotus”)
    Ledenjak kod 6.627 m visokog vrha Xuelian Feng („Snježni lotus”)
  • Jakovi na Tanšanu Xinjianga
    Jakovi na Tanšanu Xinjianga
  • Put preko Tanšana od Yininga do Kuche
    Put preko Tanšana od Yininga do Kuche
  • Budističke Kizil špilje (3.-8. st.)
    Budističke Kizil špilje (3.-8. st.)
  • „Plamteće planine” istočno od Turpana
    „Plamteće planine” istočno od Turpana

Zapadni Tanšan

Zapadni Tanšan se kreće u visini od 700 do 4,503 m. Karakteriziraju ga različiti krajolici koji su dom iznimno bogatoj bioraznolikosti, osobito tipova šuma i jedinstvenih biljnih zajednica. Od globalne je važnosti kao centar podrijetla niza kultiviranih voćnih kultura.

  • Klanac Aksu u Nacionalnom rezervatu Aksu-Zabaglji (Kazahstan)
    Klanac Aksu u Nacionalnom rezervatu Aksu-Zabaglji (Kazahstan)
  • Vrh Nusultan visine 4.376 m (Kirgistan)
    Vrh Nusultan visine 4.376 m (Kirgistan)
  • Nacionalni park Ala Arča (Kirgistan)
    Nacionalni park Ala Arča (Kirgistan)
  • Jezero Sari-Čelek u istoimnom Parku prirode (Kirgistan)
    Jezero Sari-Čelek u istoimnom Parku prirode (Kirgistan)
  • Čatkalski park prirode (Uzbekistan)
    Čatkalski park prirode (Uzbekistan)

Izvori

  1. ↑ a b c Tien Shan (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 24. studenoga 2012.
  2. ↑ a b Xinjiang Tianshan na UNESCO-ovim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 29. lipnja 2013.
  3. ↑ Western Tien-Shan na UNESCO-ovim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 10. kolovoza 2016.
  4. ↑ Xinru Liu, Migration and Settlement of the Yuezhi-Kushan: Interaction and Interdependence of Nomadic and Sedentary Societies, Journal of World History (Journal of World History), Volume 12 (Issue 2, Fall 2001), str. 261.–291.

Vanjske poveznice

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Tanšan
v • u
Svjetska baština u Kini
Kulturna dobra (38)
Carske grobnice dinastija Ming i Qing (2000.) • Carske palače dinastija Ming i Qing u Pekingu (Zabranjeni grad) i Shenyangu (Palača Mukden) (1987.) • Planinski ljetnikovac i okolni hramovi u Chengdeu (1994.) • Skulpture u stijenama Dazua (1999.) • Povijesni spomenici Dengfenga, Henan (2010.) • Diaolou tornjevi Kaipinga i okolnih sela (2007.) • Fanjingshan (2018.) • Huashanske slike na stijenama (2016.) • Mauzolej prvog kineskog cara s njegovom terakotnom vojskom (1987.) • Kineski zid (1987.) • Klasični vrtovi Suzhoua (1997.) • Spomenici drevnog kraljevstva Koguryo (Prijestolnice i grobnice) (2004.) • Kulangsu, povijesno međunarodno naselje (2017.) • Kulturni krajolik rižinih terasa Honghe Hanija (2013.) • Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi (1994.) • Arheološki ostaci grada Liangzhua (2019.) • Stari dio grada Lijianga (1997.)• Longmen špilje (2000.) • Nacionalni park Lushan (1996.) • Ljetna palača u Pekingu (1998.) • Povijesno središte Makaa (2005.) • Mogao špilje 1987.) • Nebeski hram s carskim žrtvenikom u Pekingu (1998.) • Stari dio grada Pingyaoa (1997.) • Put svile, mreža putova u koridoru Chang'an-Tianshan (2014.) • Planina Qingcheng i Dujiangyan sustav za navodnjavanje (2000.) • Quanzhou, emporij Song-Yuan Kine (2021.) • Konfucijev hram, groblje i rezidencija porodice Kong u Qufu (1994.) • Tuloui Fujiana (2008.) • Tusi mjesta (2015.) • Veliki kanal (2014.) • Kompleksi građevina u planinama Wudanga (1994.) • Planina Wutai (2009.) • Lokalitet Xanadua (2012.) • Drevna sela Anhuija: Xidi i Hongcun (2000.) • Yin Xu kod Anjanga (2006.) • Špilje Yunganga (2001.) • Zapadno jezero, kulturni krajolik Hangzhoua (2011.) • Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudianu (1987.)
Kineska zastava
Prirodna dobra (14)
Mješovita dobra (4)
Slikovita područja Emei Shana i Veliki Buda u Leshanu (1996.) • Gorje Huang Shan (1990.) • Planina Tai Shan (1987.) • Gorje Wuyi (1999.)
Nematerijalna
svjetska baština (36)
Akupunktura i moks tradicionalne kineske medicine (2010.) • Velika pjesma etničke skupine Dong (2009.) • Farmerski ples kineskih Koreanaca (2009.) • Festival zmajskog broda (2009.) • Epska tradicija Gesar (2009.) • Glazbalo i glazba Guqina (2008.) • Hezhen Yimakan pripovijedanje* (2011.) • Glazbena tradicija Hua’er (2009.) • Khoomei, mongolsko umjetničko pjevanje (2009.) • Tradicionalna kineska arhitektura od drveta (2009.) • Kineska kaligrafija (2009.) • Kineski drvorez (2009.) • Kinesko kazalište sjenki (2011.) • Kineska tradicionalna lučna mostogradnja (2009.) • Majstorstvo rezbarenja kineskih pečata (2009.) • Kinesko tiskanje pomičnim drvenim slovima* (2010.) • Kineska umjetnost rezanja papira (2009.) • Kun Quopera (2008.) • Tradicionalna tehnika proizvodnje Li tkanina (2009.) • Tradicionalno pečenje okamina u Longquanu (2009.) • Kirgiški ep Manas (2009.) • Mazu, vjerovanja i običaji štovanja božice mora (2009.) • Meshrep* (2010.) • Majstorstvo Nanjing Yunjin brokata (2009.) • Glazbena izvedba Nanyin (2009.) • Pekinška opera (2010.) • Festival Qiang, kineska nova godina* (2009.) • Budistička umjetnost Regonga (2009.) • Serikultura (uzgoj dudovog svilca) i proizvodnja svile (2009.) • Urtiin Duu, tradicionalna narodna duga pjesma1) (2009.) • Uyghur Muqam, Ujgura iz Xinjianga (2008.) • Vodootporna tehnologija kineskih džunki* (2010.) • Glazbeni ansambl vjetra i udaraljki u Xi'anu (2009.) • Tradicionalni obrt oblikovanja Xuan papira (2009.) • Yueju opera (2009.) • Zhusuan, kinesko znanje i vještina računanja uz pomoć abakusa (2013.)

1) Zajednička svjetska baština Kine i Mongolije; * Svjetska baština u opasnosti

Strategi Solo vs Squad di Free Fire: Cara Menang Mudah!