Sveučilište u Ljubljani (slov.Univerza v Ljubljani, lat.Universitas Labacensis) nalazi se u Ljubljani i najstarije je i najveće slovenskosveučilište. Utemeljeno je 1919.[1], a čine ga 23 fakulteta i 3 akademije.[2] Također, u sklopu Sveučilišta djeluju Botanički vrt, Središnja tehnička knjižnica, Nacionalni institut za biologiju, Narodna i sveučilišna knjižnica, Računalski centar, Istraživačko-razvojni centar te Povijesni arhiv i muzej Sveučilišta.
Narodno vijeće Države SHS na 55. sjednici, 16. lipnja1919., izglasalo je jednoglasno (153 glasa) Zakon o Univerzi Kraljestva Srbov, Hrvatov in Slovencev v Ljubljani (Zakon o Sveučilištu Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca u Ljubaljni), s Pravnim, FIlozofskim, Tehničkim, Teološkim i dvogodišnjim Medicinskim fakultetom. Regent Aleksandar potpisuje Zakon 23. srpnja1919., te se taj nadnevak uzima za osnivački.[3] Kraljevom odlukom 31. kolovoza imenovani su prvi predavači, 12. studenoga izabran je rektor i dekani, a prvo predavanje održano je 3. prosinca. Prve studijske godine (1919./1920.) upisano je 942 studenata, od čega 914 studenata i 28 studentica.
Univerza Kraljevine Srbov, Hrvatov in Slovencev v Ljubljani (Sveučilište Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca u Ljubljani), lat. Universitas Labacensis (1919. – 1929.);
Univerza kralja Aleksandra I. v Ljubljani (Sveučilište kralja Aleksandra I. u Ljubljani), lat. Universitas Alexandrina (1929. – 1941.);
R. universita di Lubiana (tal.), Kraljeva univerza v Ljubljani (Kraljevsko sveučilište u Ljubljani; 1941. – 1943.);
Universität Laibach (njem.), Univerza v Ljubljani (Sveučilište u Ljubljani; 1943. – 1945.);
Univerza v Ljubljani (Sveučilište u Ljubljani; 1945. – 1979.);
Univerza Edvarda Kardelja v Ljubljani (Sveučilište Edvarda Kardelja u Ljubljani; 1979. – 1990.).
↑ Polec, Janko: „Ljubljansko višje šolstvo v preteklosti in borba za slovensko univerzo”, u: Zgodovina slovenske univerze v Ljubljani do leta 1929., Rektorat Univerze kralja Aleksandra prvega: Ljubljana, 1929., str. 173 i 181.