PROFILBARU.COM

Surčin
	; Vojvođanska ulica u Surčinu
Država	Srbija
Grad	Beograd
Općina	Surčin
Visina	73 m
Koordinate	44°47′N 20°16′E / 44.783°N 20.267°E
	Stanovništvo (2002.)
Naselje	14.292
Poštanski broj	11180/11271
Pozivni broj	011
Registarska oznaka	BG
	Surčin

Surčin (srpski: Сурчин, njemački:Surtschin) je naselje u Srijemu, koje teritorijalno i kulturološki pripada Vojvodini, a nalazi se u Beogradu.

Zemljopisni položaj

Nalazi se na 44° 47′ 21" sjeverne zemljopisne širine i 20° 16′ 29" istočne zemljopisne dužine, na nadmorskoj visini od 73 metra. Dobanovci su sjeverozapadno, Batajnica je sjeverno, Zemun je sjeveroistočno, Bežanija je istočno, Boljevci su jugozapadno, Petrovčić je zapadno-jugozapadno. Sava teče 4 km jugoistočno od Surčina.

Ime

Povijest

Arheološka nalazišta potvrđuju da je surčinski prostor bio naseljen još u davnoj prošlosti. Pronađena su kamena oruđa, ornamentirana keramika te pretpovijesni kipovi koji pripadaju neolitičkoj vinčanskoj kulturi.

Postoje pouzdani podatci da je sadanji gradski teritorij bio gusto naseljena u keltsko vrijeme, o čemu svjedoči pronađeni brončani i srebrni novac.

Prvi pisano spominjanje naselja na mjestu današnjeg Surčina su iz 1404. godine. Povijesna isprava koja govori o tome je povelja kojom je kralj darovao to naselje plemićkoj obitelji Morovići. Nakon Požarevačkog mira 1718. godine Surčin je ušao u sastav zemunskog posjeda grofa Schönborna, a od 1745. godine je dijelom Hrvatsko-slavonske vojne krajine.

Nakon što je osnovana Vojna krajina, u Surčin se doseljavaju Hrvati iz Like.^[1] Naselili su se na istoku Surčina, prema Zemunu. Odmah po doseljenju odabrali zemljište gdje su namjeravali sagraditi crkvu. Izabrali su najbolju lokaciju koju su označili velikim drvenim križem, a nešto poslije su na stupovima dogradili crkveni zvonik.^[1] Crkva je u Surčinu od 1786. godine.

Pravoslavna crkva sv. Petke u Surčinu je građena od 1788. do 1812. godine. Ikonostas je djelo Marka Vujatovića, a oslikao ju je Stevan Gavrilović. Surčin slavi Malu gospojinu 21. septembra.

Surčin ima i rimokatoličku crkvu sagrađenu 1896. godine, zaslugom učitelja Adolfa Markovića koji je u Surčinu službovao 10 godina, nakon čega je otišao raditi u Vukovar. Do 1938. godine je Surčin bio podružnicom zemunske rimokatoličke župe Blažene Djevice Marije, a od onda je postao samostalnom župom. Te godine je osnovana župa Presvetog Trojstva.^[1]

U Surčinu je 1786. godine postojala stara trošna škola, ali prvi podatci o broju đaka datiraju iz 1802. godine kada je nastavu pohađalo 20 đaka. Školska zgrada je podignuta 1817. godine, a škola je s kraćim prijekidima radila tijekom cijelog 19. stoljeća. Koncem 19. i početkom 20. stoljeća se broj učenika znatno povećao. U školskoj godini 1904./05. je bilo 205 učenika, ali i problema sa školskim prstorom.

Ukinućem Vojne krajine je Surčin postao dijelom Kraljevine Hrvatske i Slavonije.

Pred Prvi svjetski rat su u Surčinu bile tri škole: srpska, njemačka i hrvatska. Škola je ubrzo prerasla u osmogodišnju školu. Odlukom SO Zemun 1967. godine je OŠ "Vuk Karadžić" podijeljena zbog velikog broja učenika. Osnovalo se dvije škole. Škola koja je nosila ime stare škole je smještena u novu zgradu, dok je novoutemeljena škola smještena u staru zgradu u kojoj je djelovala dotadašnja škola.

U Prvom svjetskom ratu Surčin je bio poprištem povlačenja srpske vojske koja je pokušala napraviti mostobran u Srijemu. 1914. godine u ovom selu hrvatske Trojednice srpska vojska u povlačenju pred austrijskom vojskom počinila je bjesomučno klanje i ubijanje muškaraca, čak i onih koji napustiše austrijsku vojsku prebjegavši na srpsku stranu, te istodobno u tom tada još hrvatskom selu provodi i užasno silovanje djevojaka i žena do smrti.^[2]

Nakon Drugoga svjetskoga rata Surčin, iako je bio u Srijemu, nije ušao u sastav SAP Vojvodine, nego je postao dijelom uže SR Srbije.

Promet

Zračna luka. Nalazi se sjeveroistočno od Surčina. Zapadno od Surčina prolazi željeznička prometnica i važna cestovna promentica: beogradska zaobilaznica.

Gospodarstvo

Stanovništvo

Etnička struktura gradskog naselja Surčina prema popisu od 2002.^[3] je bila:

Srbi 12.358 (86,46%)
Romi 702 (4,91%)
Hrvati 377 (2,63%)
ostali

Naselje je za srpske agresije pretrpilo pokušaje etničkog čišćenja.

11. kolovoza 1995. su svi Hrvati u Surčinu dobili ultimatum da se za 12 sati moraju iseliti iz naselja.^[4]

Kninski Srbi su pokušali provaliti u dvije hrvatske kuće, ali su policija i susjedi spriječili progon Hrvata; dan prije toga, 10. kolovoza, je srpska policija iz nekih hrvatskih kuća iselila nasilno useljene Srbe.^[4]

Hrvati u Surčinu

Surčin je po stanju od 15. prosinca 2002. godine davao 1 elektora u Hrvatsko nacionalno vijeće Republike Srbije.

Upravitelj župe Presvetog Trojstva je hrv. književnik Marko Kljajić. Autor je knjige Surčin kroz povijest.^[5]

Od 2016. godine u Surčinu djeluje Hrvatska čitaonica Fischer.^[6]

Izvori

↑ ^a ^b ^c Zvonik, br. 159 Nada Antončić: Upoznajmo župu Presvetog Trojstva u Surčinu
↑ Božidar Ručević, član HKV-a (Djelomice prema štivu istog autora za V. Kongres HŽD-a, Zagreb 2010.): Križni putovi Hrvata još uvijek bez znamena, hkv.hr, Objavljeno: Nedjelja, 20. veljače 2011.

Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća (http://hkv.hr). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatsko kulturno vijeće.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021070910003946.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
↑ (srp.) Knjiga 1, Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, veljača 2003., ISBN 86-84433-00-9
↑ ^a ^b (srp.) Bilten kriznih dana:
»Surčin, 11. avgust 1995. Svi Hrvati su dobili ultimatum da se za 12 sati moraju iseliti. Srbi iz Knina pokušali provaliti dve hrvatske kuće. Susedi i policija sprečili progon. Dan pre, policija iz nekih hrvatskih kuća iselila nasilno useljene Srbe. Bilo je incidenata.«, Dnevnik, 19. veljače 2003. (na archive.org 11. veljače 2008.), pristupljeno 20. veljače 2016.
↑ ZKVH Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. veljače 2013. (Wayback Machine) Tomislav Žigmanov: Izašao treći broj Godišnjaka za znanstvena istraživanja ZKVH-a
↑ Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. siječnja 2019. (Wayback Machine) Hrvatska čitaonica ,,Fischer" - Surčin, 28. srpnja 2017. (pristupljeno 17. siječnja 2019.)