Sonja je odrastala u obitelji koja je prepoznala i podržala njezin talent. Nakon završetka gimnazije u Zagrebu 1912. godine, upisala je Akademiju likovnih umjetnosti, gdje su joj mentori bili Bela Čikoš-Sesija i Menci Clement Crnčić. Tijekom studija, razvila je stil obilježen utjecajem hrvatske moderne i münchenskog slikarskog kruga, s naglaskom na tamnije tonalitete.[2]
Nakon diplome 1917. godine, zaposlila se na Medicinskom fakultetuSveučilišta u Zagrebu, gdje je izrađivala crteže za nastavne materijale iz anatomije. Ovo razdoblje oblikovalo je njezinu tehničku preciznost i osjećaj za detalje, što će kasnije postati važan dio njezina slikarskog izraza.[1]
Pariz i usavršavanje
Pariz je bio ključna stanica na njezinu umjetničkom putu. U razdoblju između 1926. i 1934. godine studirala je kod Andréa Lhotea, poznatog kubističkog slikara, čiji su principi strukturiranja oblika i svjetlosti značajno utjecali na njezina djela. Djela iz tog razdoblja, poput Boka na mjesečini (1927.) i Indijka (1928.), objedinjuju kubističku analizu i lirski koloritet. Istodobno je stvarala kompozicije nadahnute Cézanneom, poput mrtvih priroda iz 1927. i 1932. godine. Pariški utjecaji omogućili su joj spajanje međunarodnih umjetničkih smjerova s domaćim motivima.[3]
Izložbe i profesionalni doprinos
Sonja Kovačić-Tajčević bila je aktivna sudionica kulturne scene. Izlagala je u Zagrebu, Beogradu, Parizu, Osijeku i drugim europskim centrima. Kao jedna od osnivačica Kluba likovnih umjetnica 1927. godine dala je značajan doprinos afirmaciji žena u umjetnosti. Njezini radovi često su bili dio najvažnijih izložbi moderne umjetnosti, dok su tematski kombinirali tradicionalne motive, poput portreta, mrtvih priroda i aktova, s modernim umjetničkim pristupom. Po povratku u Hrvatsku, nastavila je stvarati, dodatno obogaćujući postkubistički izražaj elementima kolorističkog realizma.[3]
Sonjin stil karakterizirao je geometrijski pristup prelamanju oblika, stvarajući kristalnu strukturu kompozicija. Iako je često birala tradicionalne teme, njezina interpretacija uvijek je nosila pečat inovacije i modernizma. Kao jedna od prvih akademskih umjetnica, otvorila je vrata sljedećim generacijama umjetnica u Hrvatskoj.[2]
