Songajsko Carstvo bilo je na vrhuncu od 1464. do 1591. godine, a u početku je zauzimalo istu površinu kao i prethodno zapadnoafričko Malijsko Carstvo. Glavni grad Songaja bio je Gao i otuda se širio prema istoku zauzimajući teritorije država Hausa u današnjoj Nigeriji.
Songajski vladari
Dva najveća songajska vladara bili su Sonni Ali (1464-1528). Nakon što je Sonni Ali utemeljio Songajsko Carstvo nizom osvajačkih pohoda, Muhamed ga učvrstio i proširio.
Askia Muhamed
Kad je Sonni Ali umro 1492. godine, naslijedio ga je njegov sin Sonni Baare. Međutim, Baare je bio slab vladar i 1493. svrgnuo ga je Askia Muhamed, bivši general u vojsci Sonnia Alia. Muhamed je proširio carstvo do njegovih najvećih granica i kontrolirao trgovačke putove u sjevernoj Africi. Utemeljio je učinkovitu upravu i sve što je stekao zaštitio stalnom vojskom i flotom ratnih kanua.
Transsaharska trgovina
Iz trgovačkih središta u Songajskom Carstvu, kao što je Walata, grad u oazi, roba je pustinjom Saharom putovala na karavanama deva do zemalja na sjeveru Afrike, osobito u Maroko, Alžir i Libiju. Odande je put mogla nastaviti prema Europi, Arabiji i Kini.
Trgovačka roba
Afrika je oduvijek bila bogata prirodnim bogastvima, kao što su bakar, sol i zlato. Bogastvo Songajskog Carstva temeljilo se na trgovini zlatom s Arabijom i Europom. Songajski trgovci trgovali su i s drugim domaće uzgojenim proizvodima kao što su smokve, datulje, kola orasi (stimulans) i bjelokost. Zauzvrat su kupovali lončariju, svilu, biserje i kauri školjke.
Rijeka Niger
Rijeka Niger prolazila je Songajskim Carstvom u smjeru istok - zapad. Imala je presudnu ulogu u usponu carstva, kao i u vrijeme dominacije Malijskog Carstva u razdoblju od 12. do 15. stoljeća. Trgovci su posjedovali flote kanua za prijevoz robe između različitih trgovačkih središta duž rijeke Niger, primjerice Djenné, Tombouctou i Gao.
Religija i obrazovanje
Songaj se ponosio velikim učenjacima, među kojima je bio i Ahmad Baba (r. 1556.) koji je napisao više od 50 knjiga o islamskoj tradiciji i opsežan rječnik. Najvažnije religijsko i obrazovno središte u ovom carstvu bio je Timbuktu (Tombouctou).
Timbuktu
Poznat kao "sveti grad" Sudana, Timbuktu je imao tri velike džamije: Jingereber, Sidi Yahya i Sankore u kojima su se nalazile veličanstvene kopije Kurana. Imao je i sveučilište te 180 škola.
Pad carstva
Marokanci su željeli kontrolirati izvore zapadnoafričkog zlata. Godine 1591. marokanski sultan Ahmad al-Mansur (1578-1603) poslao je veliku vojsku da zauzme Songajsko Carstvo. Marokanci su zauzeli Timbuktu kojim su vladali više od sto godina. Ubrzo nakon toga Maroko je preuzeo i ostatak carstva.