Sočanska armija(njem. Isonzo armee) je bila vojna formacija austrougarske vojske u Prvom svjetskom ratu. Tijekom Prvog svjetskog rata djelovala je na Talijanskom bojištu.
Povijest
Sočanska armija formirana je 24. svibnja1917. godine na Talijanskom bojištu tijekom Desete bitke na Soči. Armija je formirana na osnovi jedinica dotadašnje 5. armije, te je preuzela sve jedinice koje su bile u sastavu navedene armije. Nakon osnivanja armija se sastojala od šest korpusa i to VII. korpusa, XIV. korpusa, XV. korpusa, XVI. korpusa, XVII. korpusa i XXIII. korpusa. Zapovjednikom armije imenovan je general pukovnik Svetozar Borojević koji je do tada zapovijedao 5. armijom.
Odmah po formiranju Sočanska armija sudjeluje u Desetoj bitci na Soči (10. svibnja – 8. lipnja 1917.) tijekom koje je, kako je ranije navedeno, i formirana. U navedenoj bitci talijanske jedinice snažno su napale i uspjele potisnuti austrougarske posebice na lijevom krilu armije. Međutim, 4. lipnja 1917. Sočanska armija je krenula u protunapad u kojem je vratila gotovo sve položaje koji su bili izgubljeni u talijanskoj ofenzivi. Novi talijanski napad na Soči uslijedio je vrlo brzo. U Jedanaestoj bitci na Soči (18. kolovoza – 12. rujna 1917.) Talijani su topništvom snažno napali jedinice Sočanske armije, te su uspjeli prebaciti pet divizija preko Soče. Također, uspjeli su zauzeti gotovo cijelu Banjičku visoravan tako da je prijetio proboj fronta. Talijanski pritisak je međutim, 23. kolovoza oslabio što je omogućilo austrougarskom zapovjedništvu da konsolidira položaje. Tijekom bitke Sočanska armija je 25. kolovoza1917. rasformirana, te su na osnovi njezinih jedinica formirane 1. sočanska armija pod zapovjedništvom general pukovnika Wenzela von Wurma i 2. sočanska armija pod zapovjedništvom generala pješaštva Johanna von Henriqueza.
U lipnju 1918. Sočanska armija sudjeluje u Bitci na Piavi (15. lipnja – 23. lipnja 1918.) kojom se pokušalo Italiju izbaciti iz rata. Na početku ofenzive jedinice Sočanske armije postižu određene uspjehe, posebice XXIII. korpus koji je na svom dijelu bojišta uspio prijeći Piavu i uspostaviti mostobran. Međutim, na glavnom pravcu napada Sočanske armije nisu postignuti nikakvi značajniji uspjesi jer je IV. korpus jedva uspio prijeći rijeku, dok XVI. korpusu nije pošlo za rukom niti to. Ipak, do 17. lipnja IV., VII. i XXIII. korpus su uspjeli prijeći Piavu i povezati međusobno odvojene mostobrane u jedan jedinstveni širine oko 20 km. Međutim, Piava je naglo zbog kiša nabujala, te je dijelom ona, a dijelom nadmoćno talijansko topništvo porušilo pontonske mostove kojima su se mostobrani opskrbljivali. Ofenziva je morala biti obustavljena, te su mostobrani 20. lipnja morali biti napušteni.
Sredinom listopada 1918. u sastav Sočanske armije ulazi XXII. korpus. Ubrzo nakon toga Sočanska armija sudjeluje u Bitci kod Vittoria Veneta (24. listopada – 3. studenog 1918.), završnoj bitci rata na Talijanskom bojištu. Položaji Sočanske armije snažno su 24. listopada napadnuti od strane talijanske 3. i 10. armije, te je armija ubrzo prisiljena na povlačenje koje su ubrzo pretvorilo u paničan bijeg. Sočanska armija prestala je postojati nakon potpisivanja primirja 3. studenog1918. i raspada austrougarske vojske.
.svg)
_On7636_0a.jpg)
