Santiago Calatrava Valls (28. srpnja1951.) je međunarodno priznat i i nagrađivan arhitekt, kipar i inženjer iz Valencije, Španjolske. Glavni ured mu se nalazi u Zürichu, Švicarskoj, a ima urede i u Parizu, Valenciji i New Yorku.
Životopis
Calatrava je rođen u Benimàmetu, staroj općini koja je danas dio Valencije, u kojoj je pohađao fakultet umjetnosti i obrta. Kao trinaestogodišnjaka, njegova obitelj ga je poslala na razmjenu učenika u Pariz gdje je pohađao noćne sate u školama École des Beaux-Arts. God. 1969. započeo je studij arhitekture na Politehničkom sveučilištu u Valenciji (Universitat Politècnica de València), nakon kojega je 1975. godine upisao Švicarski federalni institut za tehnologiju u Zürichu (ETH Zürich), gdje je studirao niskogradnju. Od raznih arhitekata i stilova na Calatravu je naviše utjecao rad švicarskog modernog arhitekta Le Corbusiera. Nakon završetka dvije doktorske disertacije, naslova „O savitljivosti prostornih okvira”, Calatrava se počeo baviti arhitekturom i inženjerstvom 1981. godine.
Njegovi rani radovi su bili mostovi i željeznički kolodvori, koje je izdigao od niskogradnje u projekte umjetničkih oblika. Njegov komunikacijski toranj Montjuic, izgrađen za Olimpijske igre u Barceloni 1992. god., i to u simboličnom obliku ruke s olimpijskim plamenom; kao i Galerija Allen Lambert u Torontu iz iste godine, su ga proslavili i označili su prekretnicu u njegovoj karijeri.
Djela
Calatravin jedinstven i kreativan stil povezuje jasan arhitektonsko vizualni stil koji je u harmoniji s čvrstim principima inženjerstva. Njegov rad često rezultira u formama i strukturama koje se mogu naći u prirodi, te se mogu definirati kao antropomorfne. Podigao je standarde mnogim inženjerima i projektantima mostova te dizajnirao veliki broj željezničkih kolodvora koje odišu bistrim, otvorenim i funkcionalnim prostorima.
Calatrava je također i plodan kipar i slikar, koji ipak tvrdi da njegova arhitektura ujedinjuje sve ove umjetnosti.