Pavlinski samostan i crkva Svih Svetih u Pavlin Kloštru nekadašnja je rimokatolička crkva i samostan u Pavlin Kloštru u općini Kapela u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Danas je arheološko nalazište.
Pavlinski samostan Svih Svetih u Strezi (danas Pavlin Kloštar) izgrađen je krajem 14. stoljeća, a napušten već sredinom 16. stoljeća. Bio je jedan od najvećih pavlinskih samostana u središnjoj Hrvatskoj. Potpuno sačuvani Urbar samostana u Strezi iz 1477. jedan je od najznačajnijih izvora za poznavanje feudalnoga uređenja srednjovjekovnoga prostora današnje kontinentalne Hrvatske.[1] Selo Pavlin Kloštar dobilo je ime po njemačkoj inačici naziva za pavlinski samostan (njem. Paulinisches Kloster). Pavlinski samostan Svih svetih u Strezi osnovan je 1374. godine darovnicom magistra Ivana Bisena. Redovnici pavlini samostan su napustili oko 1540. godine zbog sve veće osmanlijske opasnosti te su se sklonili u sigurniju Lepoglavu. Samostan su potom preuzeli krajišnici Varaždinskog generalata, a nedugo poslije je napušten te je kroz naredna četiri stoljeća u cijelosti razgrađen, osim arheoloških ostataka. Danas se nalazi na pretežno privatnom zemljištu.[2]
Arheološko nalazište „Pavlinski samostan Svih Svetih-Streza“ nalazi se sjeverozapadno od sela Pavlin Kloštar, u dolini koju omeđuju dva potoka Švastica i Sv. Marija koji zatvaraju pravokutni prostor samostanskog sklopa. Utvrđeno je da je po osi sjever – jug samostan bio dugačak oko 70 m. Kako nije utvrđen zapadni zid samostanskog sklopa, širina, os istok – zapad od oko 50 m može se pretpostaviti prema konfiguraciji terena. Istočni vanjski zid samostanskog sklopa temeljen je grubim klesanim vapnencem s obilnim korištenjem žućkastog veziva sitnijeg granulata.[3]
Arheološkim istraživanjima 2006. godine započelo je istraživanje pavlinskog samostana u Strezi (Pavlin Kloštar). Potvrđeni su vanjski zidovi samostanskog sklopa na sjeveru, istoku i jugu. Ujedno je određen položaj crkve Svih Svetih.[4] Potvrđene su impresivne dimenzije jednobrodne, poligonalno zaključene crkve Svih Svetih (33 x 9.5 m), smještene u jugozapadnom dijelu samostanskog sklopa.[5]
Zaštita
Pod oznakom P-5737 vodi se kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravnog statusa preventivno zaštićenog dobra, klasificirano kao "kopnena arheološka zona/nalazište".
Izvori
