Točnost podataka u ovom članku je osporena. (Rasprava)Ne postavljajte ovaj predložak ako niste pokušali ispraviti sporne dijelove teksta i napisali obrazloženje na stranici za razgovor!
Partizanski zločini u Gračanima
Nepristrana točka gledišta ovog članka je osporena. (Rasprava)Ne postavljajte ovaj predložak ako niste pokušali ispraviti sporne dijelove teksta!
Partizanski zločini u Gračanima označavaju ubijanja ratnih zarobljenika i civila koji su počinili pripadnici narodnooslobodilačke vojska Jugoslavije u razdoblju od 10. svibnja 1945. do kraja tog mjeseca u Gračanima u podnožju Zagrebačke gore blizu Zagreba nakon bitke protiv fašističkih snaga koja se odvijala nakon službene kapitulacije Nacističke Njemačke. [nedostaje izvor]
Nakon završetka Drugog svjetskog ratajugoslavenski komunisti u okolici Gračana su streljali nepoznat broj narodnih neprijatelja (zarobljenih ustaških i njemačkih vojnika te civila) bez suđenja.[nedostaje izvor] Tijekom 2012. godine su pokrenuta iskopavanja, te su ekshumirane 134 žrtve pokolja.[1] 2013. godine su ekshumacije prekinute, da bi bile ponovo nastavljene u 2018. godine, kada su ekshumirani ostaci daljnjih žrtava.
Okolnosti zločina
Od 8. do 10. svibnja na tome se području vodila dvodnevna borba između partizanskih snaga i ustaško-njemačkih snaga koji su bježale iz Zagreba. Povlačeći se u koloni, ušli su u žestok sukob s partizanskim jedinicama na području Bukovačke ceste, Markuševca i Gračana, zagrebačkih naselja koja se nalaze na obroncima Medvednice. Prema izvještaju Zemaljske komisije za ratne zločine, ustaške su jedinice pod zapovjedništvom Rafaela Bobana prilikom ovog povlačenja počinile ratne zločine, konkretno pljačku i nekoliko ubojstava lokalnih civila, posebice na području Markuševca (naselje Bačun). Broj poginulih u borbama 8. – 10. svibnja 1945. do danas nije sa sigurnošću utvrđen, no prema nekim izvorima iznosio je 80-95 poginulih iz redova HOS-a i njemačke vojske, te 15-20 poginulih vojnika Jugoslavenske armije.[2] Prema drugom izvješću, gubitci JA u borbama na Medvednici iznosili su čak 78 poginulih i 370 ranjenih.[3]
Nakon završetka bitke, 11. svibnja, štab VI. ličke proleterske divizije „Nikola Tesla" pod zapovjedništvom generala Đoke Jovanića obavijestio je o predaji njemačke 42. pješadijske divizije (oko tri tisuće ljudi), dok su se ‘ustaške jedinice odbile predati, te da se nalaze u šumi Medvednica’. Brigadama je stoga naređeno čišćenje Medvednice i okolnog područja.[3] U narednim su danima uništene preostale skupine osovinskih vojnika, a zarobljenici su pretežno likvidirani na nekoliko lokacija, od kojih su neke obilježene nakon raspada Jugoslavije (npr. Obernjak, Zlodijev breg, Zdenčec, Bjelčenica).[4] Lokalne su službe prema nalogu Mjesnog narodnooslobodilačkog odbora Gračani krajem svibnja 1945. u dvadesetak grobnica pokopale ukupno 806 osoba, od čega su 23 bile žrtve ustaša (uglavnom lokalci ubijeni pri povlačenju ustaša preko Medvednice), a ostali su prema svemu sudeći bili pripadnici HOS-a i njemačkog Wehrmachta (poginuli ili likvidirani nakon zarobljavanja), ali je među tijelima bio i određeni broj vojnika Jugoslavenske armije poginulih u borbama 8. – 10. svibnja.[5]
Prva iskapanja 2012. i 2013. godine
Ured za pronalaženje obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata započeo je u listopadu 2012. godine prva otkopavanja. Povodom početka istraživanja, taj je Ured za javnost izvijestio da će od velike pomoći biti izvještaj mjesnog zdravstvenog inspektora Miroslava Haramije, koji je uz suradnju preko šest stotina mještana Gračana i obližnjih sela organizirao pokapanje (izvan prostora groblja, u 17 neoznačenih grobišta čije su se lokacije poslije držale u tajnosti) tvrdeći da se tamo nalaze 783 žrtve koje su komunistički egzekutori ostavili nepokopanima.[6][nedostaje izvor]
U travnju 2012. je iz grobišta na Obernjaku ekshumirano prvih 36 žrtava, za koje se smatra da je riječ o dijelu pacijenata iz lječilišta za plućne bolesti Brestovac na Medvednici, koje je djelovalo u vrijeme Drugog svjetskog rata kao vojno lječilište NDH, odakle je odvedeno između 170 i 210 pacijenata i članova bolničkog osoblja, nakon što su lječilište zauzele postrojbe Jugoslavenske armije odmah po okončanju II. svjetskog rata. Žrtve su ubijene hitcima iz vatrenog oružja u glavu.[7] U listopadu 2012 su na Krivićevom brijegu pronađeni posmrtni ostatci 30 žrtava. Potvrđeno je da pripadaju polaznicima Domobranske škole koji su tada bili na pragu punoljetnosti. Svima su ruke bile vezane žicom, te se može ustanoviti da su ubijeni strijeljanjem.[8]
U svibnju 2015. godine otkriveno je u Gračanima spomen-obilježje "Gračani-Banjaluka", u spomen na 134 do tada ekshumirane žrtve komunističkog režima ubijene u svibnju 1945. godine na istraženim lokacijama "Banjaluka", "Zlodijev breg" i "Peščenka" na području Gračana.
Nastavak rada na istraživanju grobišta
2017. godine je prigodom radova na infrastrukturi na području Parka prirode Medvednica provjereno nalaze li se na trasi iskapanja grobišta, te je utvrđeno da na tom pravcu nema ljudskih ostataka.[9]
U travnju 2018. godine je Ministarstvo hrvatskih branitelja RH ponovo pokrenulo ekshumacije na područjima za koje se smatralo da ima ljudskih ostataka. U iskapanjima koja su trajala od 9. travnja do 21. lipnja 2018. godine ekshumirani su posmrtni ostaci najmanje 265 osoba: njih 40 na lokaciji Obernjak, 24 osobe na lokaciji Gračani-Banjaluka, 99 osoba na lokaciji Pešćenka, 35 osoba na lokaciji Zlodijev breg i 67 osoba na lokaciji Zdenčec.[10]
Literatura
Novosel, Domagoj: Gračanska kronika (Zagreb, 2008.)
Marušić, Milan: Žrtve komunističkih zlodjela u Zagrebu (Zagreb, 2001.)
Žrtva znak vremena, Zbornik radova Petog hrvatskog žrtvoslovnog kongresa (Zagreb, 2011.)
„Izvještaj o radu na pokapanju lješina i strvina na teritoriju Mjesnog Narodno Oslobodilačkog Odbora u Gračanima“
"Tajna grobnice u cintoriju gračanske crkve", Višnja Starešina (prema osobnom iskustvu kada je radila u uredu za istraživanje grobnica žrtava komunizma), "Slobodna Dalmacija", 25. kolovoza 2019.
