Novozelandski galeb (latinski: Chroicocephalus novaehollandiae scopulinus), poznat i kao tarāpunga, porijeklom je s Novog Zelanda, a nalazi se u cijeloj zemlji i na udaljenim otocima uključujući otočje Chatham i subantarktičke otoke. Ranije se smatrao zasebnom vrstom, ali sada se obično tretira kao podvrstaaustralskog galeba (Chroicocephalus novaehollandiae).[2][3]Maorsko ime ove vrste je tarāpunga ili akiaki.[4] Njegovo narodno ime ponekad se koristi i za mageljanskog galeba, donekle sličnog izgleda, ali nepovezanu vrstu koja se nalazi u obalnom južnom Čileu, Argentini i Falklandskim otocima.[5] Kao što je slučaj s mnogim galebovima, novozelandski galeb se tradicionalno svrstavao u rodLarus.
Nacionalno istraživanje rasplodnih novozelandskih galebova provedeno od 2014. do 2016. zabilježilo je 27.831 parova koji su se gnijezdili na Novom Zelandu. Autori studije koja se temelji na istraživanju i objavljena 2018. rekli su da je točnost prethodnih procjena upitna, ali da se ipak čini da je vrsta opala na nacionalnoj razini od sredine 1960-ih. Studija je također govorila o mogućim razlozima pada te je dala prijedlog budućeg praćenja.[6]
Opis
Novozelandski galeb je prilično mali galeb s potpuno crvenim kljunom, crvenim okom, crvenim nogama i stopalima, blijedo sivim krilima s crnim vrhovima krila. Ostatak tijela i rep su bijeli. Praktično nema vizualne razlike između muških i ženskih ptica. Mladi galebovi imaju tamnosmeđi kljun sa naznakama crvene, zbog čega ih je teško za razlikovati od crnokljunog galeba. Noge su također smeđe, a na sivim krilima nalaze se smeđe mrlje.
Rasprostranjenost
To je najmanji galeb koji se obično viđa na Novom Zelandu. Populacija se procjenjuje na 500.000. Ranije se smatrao posebnom vrstom,[7] ali se zbog izgleda slično australskom galebu, koji živi u Australiji, danas smatra njegovom podvrstom.
Po ponašanju, novozelandski galeb je tipičan galeb. Agresivan je strvinar i kleptoparazit. Od naseljavanja Europljana njihov se broj povećao, osobito oko obalnih mjesta i gradova gdje može sakupljati otpad iz gradskog otpada. Inače se hrani sitnom ribom, školjkama i crvima (s pašnjaka), a ponekad i bobicama, gušterima i kukcima.
Životni ciklus
Gnijezde se od listopada do prosinca u kolonijama na obali, na otocima ili stjenovitim rtovima, liticama i plažama. Ptice stvaraju veze koji traju kroz više godišnjih doba, ali postoji određena količina kopulacije izvan para. Udvaranje hranjenjem je važan dio pripreme za parenje. Gnijezda su dobro oblikovana i mogu biti izgrađena od morskih algi, trava, lišća i ledenih biljaka. Općenito se polažu dva do tri jaja, boja im se kreće od smeđe do sive sa svijetlosmeđim i tamnosmeđim pjegama po cijelom dijelu. Ptica općenito živi do 12 godina, iako su pronađeni pojedinci koji žive i do 30 godina.[8]
Galerija slika
Glava i vrat
Odrasla ptica s ptićem
U letu
Slijetanje
U plićaku
Galeb druge zime, prve zime i odrasla ptica (prve 3, od naprijed)
↑Gill, Frank; Donsker, David, ur. 2019. Noddies, gulls, terns, auks. World Bird List Version 9.2. International Ornithologists' Union. Pristupljeno 24. lipnja 2019.
↑Burger, J.; Gochfeld, M.; Kirwan, G.M.; Garcia, E.F.J. Silver Gull (Larus novaehollandiae). del Hoyo, J.; Elliott, A.; Sargatal, J.; Christie, D.A.; de Juana, E. (ur.). Handbook of the Birds of the World Alive. Lynx Edicions. doi:10.2173/bow.silgul2.01. Pristupljeno 21. travnja 2017.
↑Barrie Heather & Hugh Robertson. 2005. The Field Guide to the Birds of New Zealand. revised izdanje. Viking
Mills, J. A. (1994). Extra-pair copulations in the Red-Billed Gull: Females with high-quality, attentive males resist. Behaviour, 128, 41–64.
Pons J.M., Hassanin, A., and Crochet P.A.(2005). Phylogenetic relationships within the Laridae (Charadriiformes: Aves) inferred from mitochondrial markers. Molecular Phylogenetics and Evolution 37(3):686-699
Tasker, C. R., & Mills, J. A. (1981). A functional analysis of courtship feeding in the Red-billed Gull, Larus Novaehollandiae scopulinus. Behaviour, 77, 222ff
.jpg)
