Nedžad Ibrišimović

Nedžad Ibrišimović
Rođenje	20. listopada 1940.
Smrt	15. rujna 2011.
Period pisanja	1964. – 2011.
Portal o životopisima

Nedžad Ibrišimović (Sarajevo, 20. listopada 1940. – Sarajevo, 15. rujna 2011.) bosanskohercegovački je književnik bošnjačkog podrijetla.

Životopis

Mezar Nedžada Ibrišimovića u Sarajevu

Nedžad Ibrišimović je rođen 1940. godine u Sarajevu. U trećoj godini života je ostao bez oca i s majkom odlazi u Žepče, gdje završava osnovnu školu. Nakon jednogodišnjeg pohađanja tehničke škole u Zenici, 1957. godine prelazi u Sarajevo i pohađa srednju školu za primijenjene umjetnosti, smjer kiparstvo i završava je 1961. godine. Nakon godinu dana nastavničkog rada u Žepču, upisuje studij filozofije u Sarajevu i diplomira 1977. godine.

Bio je urednik u listovima Naši dani i Oslobođenje, jedno vrijeme bio je nastavnik u Goraždu, ali je uglavnom bio profesionalni književnik. U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu izravno se uključio u obranu zemlje. Na Dobrinji je organizirao KZB Preporod koja je radila i u doba blokade ovog dijela Sarajeva.

Član je Udruge likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine od 1982. godine. Od 1982. do 2000. imao deset samostalnih izložbi. Bio je predsjednik je Društva pisaca Bosne i Hercegovine, od 1993. do 2001. godine, a od 1995. do 1998. glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost "Život". Prevođen je na albanski, češki, engleski, turski, francuski, španjolski, njemački i talijanski jezik. Nakon izlaska iz tiska remek djela Vječnik (2005.), Društvo pisaca Bosne i Hercegovine ga je kandidiralo za Nobelovu nagradu.

Umro je 15. rujna 2011. godine u Sarajevu u 71. godini života.^[1][2][3]

Djela

• Kuća zatvorenih vrata (Sarajevo, 1964)
• Najbolji časovničar na svijetu" (radio drama), 1967.
• Pisac i njegova kreatura" (radio drama), 1968.
• Zlatni most" (radio drama), 1968.
• Ugursuz (Sarajevo, 1968)
• Karabeg (Sarajevo, 1971)
• Priče (Sarajevo, 1972)
• Glas koji je pukao o Egidiju" (radio drama), 1974.
• Živo i mrtvo (radio drama), 1978
• Zmaj od Bosne (Sarajevo, 1980)
• Car si ove hevte (Sarajevo, 1980)
• Šamili tubakovi (Sarajevo, 1984)
• Nakaza i vila (Sarajevo, 1986)
• Drame (Sarajevo, 1988)
• Kuća bez vrata i druge priče (Sarajevo, 1989)
• Braća i veziri (Sarajevo, 1989)
• Dva dana u Al-Akru (Sarajevo, 1989)
• Knjiga Adema Kahrimana napisana Nedžadom Ibrišimovićem Bosancem (Sarajevo, 1992)
• Zambaci moje duše (Sarajevo, 1994)
• Vječnik (Sarajevo, 2005)
• El-Hidrova knjiga (Sarajevo, 2011)

Nagrade

• Nagradu za dramski tekst na Bledskog festivala, za televizijsku adaptaciju Ugursuza (1970)
• Nagradu Izdavačkog poduzeća "Svjetlost" za roman Karabeg (1971)
• Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva za roman Ugursuz (1975)
• Nagrada Izdavačkog preduzeća "Veselin Masleša" za roman Braća i veziri (1989)
• Nagrada Društva pisaca Bosne i Hercegovine za knjigu Knjiga Adema Kahrimana (1992)
• Nagrada "Skender Kulenović" za Izabrana djela I - X (2004)
• Nagrada Bošnjačke zajednice kulture Preporod za roman Vječnik (2005)
• Nagrada Udruženja izdavača i knjižara Bosne i Hercegovine za roman Vječnik (2005)
• Nagrada Hasan Kaimija za roman Vječnik (2006)

Izvori

1. Ibrišimović, pisac koji je klesao sjene. jergovic.com. Pristupljeno 19. travnja 2017.
2. Umro pisac Nedžad Ibrišimović. klix.ba. 15. rujna 2011. Pristupljeno 19. travnja 2017.
3. Nedžad Ibrišimović. mojalektira.com. Pristupljeno 19. travnja 2017.

Vanjske povezice

• Nedžad Ibrišimović – proganjan zbog svojih islamskih uvjerenja