Naturalizam (njem.Naturalismus, od franc.naturalisme, prema lat.naturalis: prirodan), filozofskakoncepcija po kojoj je priroda osnova i bit svega, jedini pravi realitet i ništa izvan njega ne postoji;[1] ideja ili vjerovanje da na svijetu djeluju jedino prirodni zakoni (fizički zakoni) i sile, nasuprot onim supranaturalnim ili spiritualnim;[2] Pristaše naturalizma (naturalisti) tvrde da prirodni zakoni vladaju i upravljaju strukturom i ponašanjem prirodnog univerzuma i da je promjena univerzuma u svakom trenutku produkt ovih zakona.[3] „Naturalizam se intuitivno može razdijeliti na [metafizičku] i metodološku komponentu.”[4] Metafizički se ovdje odnosi na filozofsko proučavanje prirode realiteta. Neki filozofi izjednačuju naturalizam s materijalizmom. Na primjer, filozof Paul Kurtz tvrdi da se priroda može najbolje opisati u odnosu na materijalne principe. Ovi principi uključuju masu, energiju i ostala fizička i kemijska svojstva prihvaćena od znanstvene zajednice. Nadalje, u ovom smislu naturalizma smatra se da duhovi, božanstva i prikaze nisu realni i da ne postoji nikakva „svrha” u prirodi. Ovakvo apsolutno vjerovanje u naturalizam obično se naziva metafizički naturalizam.[5]
Nasuprot tomu, pretpostavka naturalizma u radnim metodama, bez nužna razmatranja naturalizma kao apsolutne istine s filozofskim povjerbinama, zove se metodološki naturalizam.[6] Predmetna tema ovdje je filozofija stjecanja znanja.
S izuzetkom panteista, koji vjeruju da su Priroda i Bog jedna te ista stvar, teisti dovode u pitanje ideju da priroda sadrži sav realitet. Po nekim teistima, prirodni se zakoni mogu pojmiti i kao tzv. drugi uzroci bog(ov)a.
U 20. stoljeću Willard Van Orman Quine, George Santayana i drugi filozofi raspravljali su o tome da uspjeh naturalizma u znanosti znači da bi se znanstvena metoda morala također rabiti u filozofiji. U skladu s ovim nazorom, kaže se da znanost i filozofija tvore kontinuum.
↑Naturalism. Oxford English Dictionary Online (potrebna pretplata, vjerojatno dostupna u knjižnici).
↑CATHOLIC ENCYCLOPEDIA: Naturalism. 21. studenoga 2009. Pristupljeno 6. ožujka 2012.. Naturalism is not so much a special system as a point of view or tendency common to a number of philosophical and religious systems; not so much a well-defined set of positive and negative doctrines as an attitude or spirit pervading and influencing many doctrines. As the name implies, this tendency consists essentially in looking upon nature as the one original and fundamental source of all that exists, and in attempting to explain everything in terms of nature. Either the limits of nature are also the limits of existing reality, or at least the first cause, if its existence is found necessary, has nothing to do with the working of natural agencies. All events, therefore, find their adequate explanation within nature itself. But, as the terms nature and natural are themselves used in more than one sense, the term naturalism is also far from having one fixed meaning. (engl.: Naturalizam nije toliko poseban sustav koliko je on točka gledišta ili tendencija zajednička mnogim filozofskim i religijskim sustavima; ne previše dobro definiran skup pozitivnih i negativnih doktrina koliko stav ili duh koji prožima i utječe na mnoge doktrine. Upravo kao što samo ime implicira, ova se tendencija sastoji u biti od gledanja na prirodu kao na jedan originalni i fundamentalni izvor svega što postoji te u pokušaju objašnjavanja svega u okvirima prirode. Ili su granice prirode također granice postojećeg realiteta, ili barem njegov prvi uzrok, ako se njegova egzistencija smatra nužnom, nema nikakve veze s radom prirodnih djelovanja. Sva događanja stoga pronalaze svoje adekvatno objašnjenje unutar same prirode. No, budući da se pojmovi priroda (narav) i prirodno (naravno) rabe s više značenja, pojam naturalizam također je daleko od onoga koji ima jedno fiksno značenje.)
↑Papineau, David. „Naturalism”. U The Stanford Encyclopedia of Philosophy Papineau je rabio pojam „ontološki” umjesto „metafizički”.
↑Schafersman, Steven D. 1996. Naturalism is Today An Essential Part of Science. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2019. Pristupljeno 5. listopada 2014.. Methodological naturalism is the adoption or assumption of naturalism in scientific belief and practice without really believing in naturalism. (engl.: Metodološki naturalizam jest usvajanje ili pretpostavka naturalizma u znanstvenoj vjeri i praksi bez stvarna vjerovanja u naturalizam.)
Literatura
Audi, Robert. 1996. Naturalism. Borchert, Donald M. (ur.). The Encyclopedia of Philosophy Supplement. Macmillan Reference. USA. str. 372–374
Danto, Arthur C. 1967. Naturalism. Edwords, Paul (ur.). The Encyclopedia of Philosophy. The Macmillan Co. and The Free Press. New York. str. 448–450
Kurtz, Paul. 1990. Philosophical Essays in Pragmatic Naturalism. Prometheus Books
Lacey, Alan R. 1995. Naturalism. Honderich, Ted (ur.). The Oxford Companion to Philosophy. Oxford University Press. str. 604–606
Post, John F. 1995. Naturalism. Audi, Robert (ur.). The Cambridge Dictionary of Philosophy. Cambridge University Press. str. 517–518
