Moby svira klavijature, gitaru, bas-gitaru i bubnjeve. Nakon 8 top singlova1999. izdaje album Play prodan u više od 9 milijuna primjeraka diljem svijeta. Također izdaje albume 18, Hotel i Last Night koji su zajedno prodani u 6 milijuna primjeraka te su stekli zlatne i platinaste ploče u više od 30 država. Moby danas redovito nastupa na njujorškoj klupskoj sceni, posebno na tzv.
Degenerates[2] događanjima.
Prvi ugovor potpisuje s producentskom kućom Instinct Records1989., u doba kad je bez tekuće vode i struje živio u napoštenoj tvornici u narkomanskoj četvrti u Stamfordu, savezna država Connecticut.
Go (1991. – 1993.)
Prvi Mobyjev singl zvao se Mobility (hrv. Mobilnost), no tek je drugi njegov singl, Go (hrv. Idi) donio uzlet na britanskim glazbenim ljestvicama i prvi nastup na Top of the Pops. Ostali singlovi iz tog razdoblja uključuju Next Is the E (hrv. Sljedeće je E), Thousand (hrv. Tisuću) i Voodoo Child (hrv. Voodoo dijete).
Everything Is Wrong, Animal Rights i I Like to Score (1993. – 1998.)
1993. Moby potpisuje novi producentski ugovor, ovoga puta s Mute Recordsom i izdaje ploču pod naslovom Move (hrv. Pomakni). Taj mu je album osigurao drugi nastup u Top of the Pops. Odlazi na sjevernoameričku turneju sa sastavima Orbital i Aphex Twin.
1995. Moby izdaje svoj prvi samostalni album Everything Is Wrong (hrv. Sve je pogrešno). Prvi su se primjerci prodavali zajedno s dodatnim 43-minutnim instrumentalnim CD-om Underwater (hrv. Pod vodom). Everything Is Wrong je bio iznenađujuće dobro prihvaćen kod kritike (Spin Magazine ga čak naziva albumom godine), ali i kod publike. Godinu dana kasnije izlazi dvostruko remiksirano izdanje istog albuma.
1997. izdaje I Like to Score (hrv. Volim skladati), kompilaciju svoje glazbe koja je korištena u filmovima. Među pjesme s albuma ubraja se i glavna pjesma iz filma James Bonda Sutra nikad ne umire, kao i instrumentalna verzija New Dawn Fades iz filma Vrućina.
Play, 18 i međunarodni uspjeh (1999. – 2004.)
1999. Moby izdaje album Play (hrv. Sviraj). Iako se ispočetka nagovještavalo da će se raditi o tek prosječnoj prodaji, album je na posljetku prodan u više od 9 milijuna primjeraka. Svaka je pjesma s albuma našla svoje mjesto i u raznim u filmovima, reklamama, televizijskim emisijama, kako za komercijalne tako i za neprofitne svrhe. Album je Moby stvorio koristeći snimke Alana LomaxaSounds of the South, i surađujući između ostaloga i s Gwen Stefani.
U srpnju 2001. izdaje DVD Moby:Play koji je ušao u nominaciju za nagradu Grammy 2002. godine. DVD uključuje uživo nastupe, većinu spotova, autorski film Give An Idiot a Camcorder, kao i 88-minutni megamiks svih remiksa koji su napravljeni za album Play. 2001. godina je ostala zabilježena i po prepirci s raperomEminemom čiju je glazbu Moby nazvao "mizoginističkom i homofobičnom". Eminem mu uzvraća stihovima pjesme, Without Me: "Nitko ne sluša techno!"
2002. Moby objavljuje nastavak Playa pod nazivom 18. Album je stekao zlatne i platinaste ploče u više od 30 država te je prodan u više od 4 milijuna primjeraka. Moby je tijekom četiri godine u sklopu turneje za albume Play i 18 nastupio na više od 500 događanja.
Hotel, Last Night i The Little Death (2005. – 2008.)
2005. Moby izdaje Hotel koji sadrži dva njegova najveća europska hita Lift Me Up (hrv. Nabrij me) i Slipping Away (hrv. Izmiču). Ovoga puta su sve vokalne izvedbe bile snimljene uživo u studiju od strane samog Mobyja i Laure Dawn. Hotel je globalnom prodajom većom od 2 milijuna primjeraka u više od 20 država stekao zlatnu ili platinastu ploču.
2008. Moby izdaje eklektični album Last Night (hrv. Sinoć) u žanru elekroničke plesne glazbe inspiriran noćnim životom četvrti u kojoj živi dugi niz godina. Singlovi s albuma uključuju Alice, Disco Lies (hrv. Disko laži), I Love To Move In Here (hrv. Volim se gibati) i Ooh Yeah.[6]
U suradnji s The Sunday Timesom, Moby izdaje posebno izdanje za naslovnicu časopisa nazvano A Night in NYC (hrv. Noć u New Yorku). Kompilacija je to Mobyjevih pjesama koja uključuje i spot iz njegovog zadnjeg albuma Last Night.
Osobni život
Richard Hall već više od desetljeća živi u malom stanu u peterokatnici u talijanskoj četvrti na njujorškomManhattanu. Donedavno je bio suvlasnik malog restorana i trgovine čajevima TeaNY u kojima je i konobario. Također je organizirao umjetničko društvo Little Idiot Collective.
U intervjuu za Psychology Today Moby je priznao da je kao 19-godišnjak uživao LSD i na neko vrijeme obolio od učestalih napadaja panike. O drogama danas drži sljedeće:
»Ja sam liberal. Ljudima treba biti dozvoljeno da rade što žele. Iznimno poštujem pamet odrasle osobe da donosi vlastite odluke. Ako se netko želi drogirati, smatram to njegovom privatnom stvari, a ne brigom države.[8]«
Moby je dugogodišnji vegan i borac za prava životinja.[9]
↑Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. listopada 2010. Pristupljeno 15. svibnja 2011.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
